Prva knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Alef
22
1David je otišao odatle i sklonio se u jednu odolamsku pećinu. Kada su to čula njegova braća i ceo dom njegovog oca, otišli su kod njega.
2Oko njega su se okupili svi oni koji su bili u nevolji, svi koji su bili u dugovima i svi koji su bili ogorčeni u duši i on im je postao vođa. Tako mu se pridružilo oko četristo ljudi.
3Zatim je David odatle otišao u Mispu u Moavu i rekao moavskom caru: „Molim te, dopusti da moj otac i moja majka ostanu kod vas dok ne vidim šta će Bog učiniti sa mnom.”
4Tako ih je smestio kod moavskog cara i kod njega su ostali sve vreme dok je David bio u skrovištu.
5Ali prorok Gad je rekao Davidu: „Nemoj više da budeš u tom skrovištu, već ustani i idi u Judinu zemlju.” Tako je David otišao i došao u šumu Aret.
6Saul je čuo da se David pojavio sa svojim ljudima. Saul je bio u Gavaji i sedeo pod stablom tamariska na jednoj uzvišici, s kopljem u ruci, a sve njegove sluge stajale su oko njega.
7Tada je Saul rekao svojim slugama koje su stajale oko njega: „Čujte Venijaminovi sinovi. Hoće li i Jesejev sin svima vama dati njive i vinograde? Hoće li sve vas postaviti za poglavare nad hiljadama i stotinama?
8Svi kujete zaveru protiv mene i nema nikog da mi kaže za savez koji je moj rođeni sin sklopio s Jesejevim sinom. Niko od vas ne saoseća sa mnom i neće da mi kaže da je moj sin protiv mene podigao mog slugu da mi postavlja zasede, kao što se i danas vidi.”
9Tada progovori Doik Edomac, koji je bio postavljen nad Saulovim slugama: „Video sam da je Jesejev sin bio u Novu kod Ahimeleha, Ahitovovog sina.
10Ahimeleh je za njega tražio savet od Gospoda i dao mu je hranu i mač onog Filistejina Golijata.”
11Tada je car poslao da se dovedu sveštenik Ahimeleh, Ahitovov sin, i ceo dom njegovog oca, sveštenici koji su bili u Novu. Svi su oni došli pred cara.
12Tada Saul reče: „Čuj, sine Ahitovov!” A on reče: „Evo me, gospodaru.”
13Saul ga zatim upita: „Zašto ste ti i Jesejev sin skovali zaveru protiv mene? Zašto si mu dao hleb i mač i pitao Boga za njega, tako da se on podigao na mene i postavlja mi zasede, kao što se danas vidi?”
14Tada Ahimeleh odgovori caru i reče: „A ko je među svim tvojim slugama kao David, ko je tako veran, i još je carev zet i zapovednik tvoje telesne straže, poštovan u tvom domu?
15Zar sam danas prvi put od Boga tražio savet za njega? Ni u kom slučaju! Neka car ni u čemu ne okrivljuje svog slugu i ceo dom mog oca, jer tvoj sluga nije znao ništa od svega toga, ni malu ni veliku stvar.”
16Ali car reče: „Umrećeš, Ahimeleše, i ti i ceo dom tvog oca!”
17Tada car zapovedi svojoj telesnoj straži koja je stajala oko njega: „Okrenite se i pogubite Gospodnje sveštenike, zato što je i njihova ruka s Davidom i zato što su znali da je pobegao, a nisu mi to javili!” Ali careve sluge nisu htele da dignu ruke na Gospodnje sveštenike i da ih pogube.
18Tada car reče Doiku: „Okreni se ti i pogubi ove sveštenike!” Doik Edomac se odmah okrenu i pogubi sveštenike tako da je tog dana ubio osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni efod.
19Čak je i u Novu, svešteničkom gradu, pobio oštricom mača muškarce i žene, decu i odojčad, goveda, magarce i ovce, sve je pobio oštricom mača.
20Međutim, jedan sin Ahimeleha, Ahitovovog sina, koji se zvao Avijatar, uspeo je da se spase i pobegne kod Davida.
21Avijatar je rekao Davidu: „Saul je pobio Gospodnje sveštenike.”
22Na to je David odgovorio Avijataru: „Znao sam još onog dana kada je Doik Edomac bio tamo da će to sigurno javiti Saulu. Ja sam kriv za sve duše u domu tvog oca.
23Ostani sa mnom i ne boj se, jer ko god bude tražio moju dušu, tražiće i tvoju. Ti si pod mojom zaštitom.”