Prva knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Alef
18
1Kada je David završio razgovor sa Saulom, Jonatanova duša je prionula za Davidovu dušu, i Jonatan ga je zavoleo kao svoju dušu.
2Tog dana Saul je uzeo kod sebe Davida i nije mu dao da se vrati kući kod svog oca.
3Jonatan je sklopio savez s Davidom jer ga je voleo kao svoju dušu.
4Jonatan je skinuo ogrtač koji je nosio i dao ga Davidu, a tako i svoju opremu, čak i svoj mač, luk i pojas.
5David je odlazio u vojne pohode. Kud god bi ga Saul slao, on je postupao razborito tako da ga je Saul postavio nad svojim ratnicima. To je bilo po volji celom narodu i svim Saulovim slugama.
6Kada bi se oni vraćali iz pohoda, nakon što bi David pobio Filisteje, izašle bi žene iz svih Izraelovih gradova da pesmom i igrom dočekaju cara Saula, radosno kličući uz zvuke daira i laute.
7Žene koje su slavile pobedu pesmom su govorile jedna drugoj: „Saul pobi hiljade neprijatelja, A David desetine hiljada.”
8Saul se veoma razgnevio, jer mu ta pesma nije bila po volji i zato je rekao: „Davidu su dale desetine hiljada, a meni su dale samo hiljade. Još mu samo carstvo treba dati!”
9Od tog dana Saul je podozrivo gledao Davida.
10Sledećeg dana Bog je dopustio da Saula obuzme zao duh tako da se Saul počeo neobično ponašati u kući - kao da je pao u proročki zanos. David je svirao harfu kao i ranije, a Saul je u ruci držao koplje.
11I Saul je bacio koplje govoreći u sebi: „Pribiću Davida za zid!” Ali mu je David dva put umakao.
12Tako je Saul počeo da se boji Davida, jer je Gospod bio s Davidom, a od Saula je odstupio.
13Zato ga je Saul uklonio iz svoje blizine i postavio ga za poglavara nad hiljadom, tako da je David vodio narod u vojne pohode.
14Na svim svojim putevima, David je stalno postupao razborito i Gospod je bio s njim.
15Saul je video da on postupa veoma razborito i zato ga se bojao.
16Ali ceo Izrael i Juda voleli su Davida, jer ih je predvodio u vojnim pohodima.
17Na kraju je Saul rekao Davidu: „Evo, daću ti za ženu svoju najstariju kćer Meravu. Samo pokaži da si hrabar i vodi Gospodnje ratove.” Ali Saul je mislio u sebi: „Neću ja da dignem ruku na njega, nego neka Filisteji dignu ruku na njega.”
18David je odgovorio Saulu: „Ko sam ja i ko je moj rod, dom mog oca u Izraelu, da bih ja bio carev zet?”
19Ali kad je došlo vreme da se Saulova kćer Merava da Davidu, ona je već bila data Adrilu iz Avel-Meola.
20Mihala, Saulova kći, volela je Davida. Kada je Saul to čuo, bilo mu je po volji.
21Zato je mislio: „Daću mu nju da mu bude zamka i da se ruka Filisteja digne na njega.” Tako Saul reče Davidu: „Danas ću ti dati drugu kćer i postaćeš mi zet.”
22Tada Saul zapovedi svojim slugama: „Razgovarajte nasamo s Davidom i recite mu: ‘Drag si caru i sve te njegove sluge vole. Zato budi sada carev zet’.”
23Tako su Saulove sluge prenele te reči Davidu, a David je rekao: „Mislite li da je lako postati carev zet? Ja sam siromašan i neznatan čovek!”
24Tada su sluge obavestile Saula: „Tako je rekao David.”
25Saul je onda rekao: „Ovako kažite Davidu: ‘Car ne želi novac za nevestu, nego sto filistejskih obrezaka, kako bi se car osvetio svojim neprijateljima’.” Saul je mislio da će David poginuti od ruke Filisteja.
26Kada su sluge javile Davidu te reči, Davidu je bilo po volji da postane carev zet. Još pre određenog roka,
27David se spremio sa svojim ljudima pa otišao i pobio dvesta Filisteja. Zatim je doneo njihove obreske i predao caru na broj, kako bi postao carev zet. Tada mu je Saul dao svoju kćer Mihalu za ženu.
28Saul je jasno video da je Gospod s Davidom. A Mihala, Saulova kći, volela je Davida.
29Saul se sve više plašio Davida i od tada pa do kraja svog života bio mu je neprijatelj.
30Kada bi filistejski knezovi izlazili u vojne pohode, David bi svaki put postupao razboritije od svih Saulovih slugu. Tako je njegovo ime postalo veoma slavno.