Prva knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Alef
17
1Filisteji su sakupili svoju vojsku, spremni za rat i okupili su se kod Sohota u Judi. Ulogorili su se između Sohota i Azike u Efes-Damimu.
2Saul i Izraelci sakupili su se i ulogorili u ravnici Ili i svrstali se u bojne redove protiv Filisteja.
3Filisteji su stajali na brdu s jedne strane, a Izraelci na brdu s druge strane, tako da je između njih bila dolina.
4Iz filistejskog logora izašao je jedan ratnik koji se zvao Golijat, iz Gata. Bio je visok šest lakata i jedan pedalj.
5Na glavi je imao kacigu od bakra i bio je obučen u pločasti oklop od bakra težak pet hiljada sikala.
6Na nogama je imao bakarne štitnike za potkolenice, a na leđima kratko koplje od bakra.
7Drvena drška njegovog dugačkog koplja bila je kao tkalačko vratilo, a gvozdena oštrica tog koplja bila je teška šesto sikala. Štitonoša koji je nosio veliki štit išao je ispred njega.
8Filistejin je stao naspram Izraelovih bojnih redova i počeo da im dovikuje: „Zašto ste izašli i svrstali se u bojne redove? Zar nisam ja Filistejin, i zar niste vi Saulove sluge? Izaberite između sebe jednog čoveka pa neka krene na mene.
9Ako on mene nadjača u borbi i ubije me, onda ćemo mi biti vaše sluge. Ali ako ja nadjačam njega i ubijem ga, onda ćete vi postati naše sluge i služićete nama.”
10Filistejin je još rekao: „Ja danas izazivam izraelsku vojsku. Dajte mi čoveka da se borimo!”
11Kada su Saul i svi Izraelci čuli šta je rekao taj Filistejin, uplašili su se i obuzeo ih je veliki strah.
12David je bio sin jednog čoveka iz Efrate, to jest iz Vitlejema u Judi. On se zvao Jesej i imao je osam sinova. U Saulovo vreme taj čovek je već bio star.
13Tri najstarija Jesejeva sina otišla su za Saulom u rat. Ta tri njegova sina koja su otišla u rat zvala su se: prvenac Elijav, drugi Avinadav, a treći Sama.
14David je bio najmlađi, a ona tri starija sina otišla su za Saulom.
15David je odlazio kod Saula, a onda se vraćao da bi čuvao ovce svog oca u Vitlejemu.
16Filistejin je izlazio rano ujutru i uveče, i tako je činio četrdeset dana.
17Jednog dana Jesej je rekao svom sinu Davidu: „Uzmi sad ovu efu prženog zrnevlja i ovih deset hlebova i brzo ih odnesi svojoj braći u logor.
18Ovih deset sireva odnesi njihovom poglavaru nad hiljadom, a zatim vidi da li su ti braća dobro i donesi od njih nešto po čemu ću videti da su dobro.”
19Oni su u to vreme bili sa Saulom i svim Izraelcima u ravnici Ili, u ratu protiv Filisteja.
20David je ustao rano ujutru, ostavio ovce jednom čuvaru, spremio se i otišao kako mu je zapovedio Jesej. Kad je stigao do logora vojska je izlazila na bojno polje, uzvikujući ratni poklič.
21Izraelci i Filisteji počeli su da se svrstavaju u bojne redove jedni naspram drugih.
22David je ostavio svoje stvari kod čuvara prtljaga i otrčao na bojno polje. Kada je došao, pitao je svoju braću kako su.
23Dok je s njima razgovarao, onaj ratnik, koji se zvao Golijat, Filistejin iz Gata, izašao je iz filistejskih bojnih redova i počeo da govori isto što i ranije, tako da je David to čuo.
24Čim su Izraelci ugledali tog čoveka, svi su se u strahu razbežali pred njim.
25Izraelci su govorili: „Da li ste videli onog čoveka koji izlazi pred nas? On izlazi da se ruga Izraelu. Onom ko njega ubije, car će dati veliko bogatstvo i svoju kćer, a dom njegovog oca oslobodiće obaveza u Izraelu.”
26Tada je David upitao ljude koji su stajali oko njega: „Šta će dobiti čovek koji ubije tog Filistejina i skine sramotu s Izraela? Jer ko je taj neobrezani Filistejin da se ruga vojsci živog Boga?”
27Ljudi su mu ponovili ono što su već bili rekli: „To će dobiti čovek koji ga ubije.”
28Ali Elijav, Davidov najstariji brat, čuo je kako on razgovara s ljudima, pa se razgnevio na njega i rekao mu: „Zašto si došao ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i tvoje zlo srce. Došao si ovamo da gledaš bitku.”
29David tada reče: „Šta sam sad uradio? Samo sam pitao.”
30Zatim se okrenuo od njega prema nekom drugom i postavio to isto pitanje, a ljudi su mu odgovorili isto što i pre.
31Kada se pročulo šta je David rekao, javili su to Saulu, a on ga je pozvao kod sebe.
32David je rekao Saulu: „Neka nijedan čovek ne klone srcem. Tvoj će sluga izaći i boriće se s tim Filistejinom.”
33Ali Saul reče Davidu: „Ne možeš da ideš na tog Filistejina i boriš se s njim, jer si ti još dete, a on je ratnik od svoje mladosti.”
34David reče Saulu: „Tvoj sluga je čuvao ovce svog oca, pa kad bi došao lav ili medved i odneo neku ovcu iz stada,
35ja bih krenuo za njim, napao ga i izbavio ovcu iz njegovih čeljusti. A kada bi on nasrnuo na mene, uhvatio bih ga za vrat, udario ga i ubio.
36Tvoj sluga je ubio i lava i medveda, a tako će proći i taj neobrezani Filistejin, jer se ruga vojsci živog Boga.”
37David još reče: „Gospod, koji me je izbavio iz lavljih i iz medveđih kandži, izbaviće me i iz ruku tog Filistejina.” Tada Saul reče Davidu: „Idi i neka Gospod bude s tobom.”
38Saul je dao Davidu svoju ratnu opremu, stavio mu na glavu bakarnu kacigu i na grudi oklop.
39Tada je David pripasao njegov mač preko opreme i pokušao da hoda, ali nije mogao jer nikada ranije nije nosio takvu opremu. Na kraju je David rekao Saulu: „Ne mogu da hodam u ovom, jer nisam navikao.” Tako ju je David skinuo sa sebe.
40Zatim je uzeo svoj štap i izabrao pet glatkih kamenova iz potoka i stavio ih u pastirsku torbu koju je nosio sa sobom, pa je s praćkom u ruci pošao prema Filistejinu.
41Filistejin se približavao Davidu, a pred njim je išao sluga koji mu je nosio veliki štit.
42Kada je Filistejin ugledao Davida, prezirno ga je pogledao jer je David bio dete, riđ i lepog stasa.
43Filistejin reče Davidu: „Zar sam ja pas da ideš na mene sa štapovima?” I počeo je da ga proklinje prizivajući svoje bogove.
44Zatim Filistejin reče Davidu: „Dođi k meni da tvoje meso dam pticama nebeskim i zverima poljskim.”
45David reče Filistejinu: „Ti ideš na mene s mačem, s dugim i kratkim kopljem, a ja na tebe idem u ime Gospoda nad vojskama, Boga Izraelove vojske, kome si se ti rugao.
46Danas će te Gospod predati meni u ruke i ja ću te ubiti i skinuću ti glavu. Mrtva tela filistejske vojske danas ću dati pticama nebeskim i zverima zemaljskim. I svi narodi na zemlji znaće da Izrael ima Boga.
47Sve ovo mnoštvo znaće da Gospod ne spasava ni mačem ni kopljem, jer je bitka Gospodnja i on će vas predati nama u ruke.”
48Kada je Filistejin pošao napred, prilazeći sve bliže Davidu, David je brzo potrčao prema bojnom polju u susret Filistejinu.
49Tada David gurnu ruku u torbu, izvadi kamen, baci ga iz praćke i pogodi Filistejina u čelo, tako da mu se kamen zabio u čelo i on pade licem na zemlju.
50Tako je David praćkom i kamenom savladao Filistejina. Oborio ga je i ubio bez mača u ruci.
51Zatim je David dotrčao do Filistejina i stao pored njega. Onda je uzeo njegov mač, izvukao ga iz korica i pogubio ga odsekavši mu glavu. Kada su Filisteji videli da je njihov junak poginuo, počeli su da beže.
52Tada su se Izraelovi i Judini sinovi uz bojne pokliče podigli i poterali Filisteje do doline i do vrata Akarona. Filisteji su padali mrtvi po putu od Sagarima do Gata i Akarona.
53Onda su se Izraelovi sinovi vratili iz žestoke potere za Filistejima i opljačkali njihov logor.
54David je uzeo glavu onog Filistejina i odneo je u Jerusalim, a njegovo oružje stavio je u svoj šator.
55Kada je Saul ugledao Davida kako ide u susret Filistejinu, upitao je Avenira, zapovednika vojske: „Avenire, čiji je sin taj mladić?” Avenir je odgovorio: „Tako živa bila duša tvoja, care, ne znam!”
56Tada je car rekao: „Raspitaj se čiji je sin taj mladić.”
57Kada se David vratio nakon što je ubio Filistejina, Avenir ga je poveo sa sobom i doveo pred Saula, dok je David držao glavu Filistejina u ruci.
58Saul ga je upitao: „Mladiću, čiji si ti sin?” A David je odgovorio: „Ja sam sin tvog sluge Jeseja iz Vitlejema.”