Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
45
1Kad je Josif to čuo, više nije mogao da se savladava pred svima koji su stajali oko njega, pa je povikao: „Izađite svi napolje!” Tako niko drugi nije ostao s Josifom kad se on otkrio svojoj braći.
2On je glasno zaplakao, tako da su ga čuli Egipćani, a saznalo se za to i na faraonovom dvoru.
3Na kraju je Josif rekao svojoj braći: „Ja sam Josif. Da li mi je otac još uvek živ?” Ali njegova braća nisu mogla ništa da mu odgovore, jer su se uplašili.
4Zato im Josif reče: „Molim vas, priđite bliže.” Tada su mu oni prišli. A On reče: „Ja sam vaš brat Josif kog ste prodali u Egipat.
5Ali sada nemojte biti žalosni i nemojte se ljutiti na sebe što ste me prodali ovamo, jer me je Bog poslao pred vama da bi vam sačuvao život.
6Jer ovo je druga godina gladi u zemlji, a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve.
7Zato me je Bog poslao pred vama da bi vam sačuvao ostatak na zemlji i da bi vam spasao život velikim izbavljenjem.
8Zato me niste vi poslali ovamo, nego Bog, da bi me postavio za oca faraonu i za gospodara nad celim njegovim dvorom i za upravitelja nad svom egipatskom zemljom.
9Pođite brzo mom ocu i recite mu: ‘Ovako govori tvoj sin Josif: ‘Bog me je postavio za gospodara nad svim Egiptom. Dođi kod mene, nemoj oklevati.
10Živećeš u zemlji Gesem i bićeš blizu mene, ti i tvoji sinovi i sinovi tvojih sinova i tvoja sitna i krupna stoka i sve što imaš.
11Ja ću te snabdevati hranom, jer će biti još pet godina gladi, da ne bi propao ni ti, ni tvoj dom ni ono što imaš.’
12Evo, i vi i moj brat Venijamin svojim očima vidite da vam to moja usta govore.
13Zato ispričajte mom ocu o svoj mojoj slavi u Egiptu i o svemu što ste videli. Požurite i dovedite mi oca ovamo.”
14Tada je zagrlio svog brata Venijamina i zaplakao, a i Venijamin je zagrlio njega.
15Onda je plačući izljubio i ostalu braću. Zatim su njegova braća razgovarala s njim.
16Na faraonovom dvoru počelo je da se govori: „Došla su Josifova braća!” To je bilo drago faraonu i njegovim slugama.
17Zato je faraon rekao Josifu: „Reci svojoj braći: ‘Natovarite svoje životinje i idite u hanansku zemlju,
18uzmite svog oca i svoje ukućane i dođite kod mene i daću vam ono što je dobro u egipatskoj zemlji, pa jedite ono što je najbolje u ovoj zemlji.’
19Prenesi im i ovu zapovest: ‘Uzmite sa sobom iz egipatske zemlje kola za svoju decu i za svoje žene, pa povezite svog oca i dođite ovamo.
20Ne žalite za svojim stvarima, jer je vaše sve ono što je dobro u egipatskoj zemlji’.”
21Izraelovi sinovi su tako i učinili. Josif im je po faraonovoj naredbi dao kola i hranu za put.
22Svakom od njih dao je po haljinu, a Venijaminu je dao trista srebrnika i pet haljina.
23Svom ocu je poslao deset magaraca natovarenih dobrim stvarima iz Egipta i deset magarica natovarenih žitom, hlebom i hranom za oca za put.
24Tako je on otpustio svoju braću i oni su krenuli. A on im je rekao: „Nemojte da se putem ljutite jedan na drugoga.”
25Oni su pošli iz Egipta i stigli u hanansku zemlju kod svog oca Jakova.
26Tada su mu sve ispričali: „Josif je još živ i vlada svom egipatskom zemljom!” Ali srce mu je ostalo skamenjeno, jer im nije verovao.
27Kad su mu ispričali sve što im je Josif rekao i kad je video kola koja je Josif poslao po njega, oživeo je duh njihovog oca Jakova.
28Tada je Izrael uzviknuo: „Dosta je! Moj sin Josif je živ! Idem da ga vidim pre nego što umrem!”