Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
41
1Posle dve godine faraon je sanjao da stoji pored Nila.
2I gle, iz Nila je izašlo sedam lepih i debelih krava koje su pasle travu pored Nila.
3A posle njih iz Nila je izašlo sedam ružnih i mršavih krava koje su stale pored tih krava na obali Nila.
4Tada su krave koje su bile ružne i mršave pojele onih sedam lepih i debelih krava. Onda se faraon probudio.
5Ali je opet zaspao i usnio drugi san. I gle, na jednoj stabljici izraslo je sedam krupnih i lepih klasova.
6A posle njih izraslo je sedam sitnih klasova, sasušenih zbog istočnog vetra.
7I ti sitni klasovi progutali su onih sedam krupnih i punih klasova. Tada se faraon probudio i shvatio da je to bio san.
8Ujutru je bio uznemirenog duha. Zato je poslao sluge da pozovu sve egipatske sveštenike koji se bave magijom i sve svoje mudrace, i faraon im je ispričao svoje snove. Ali niko nije mogao da mu ih protumači.
9Tada je glavni peharnik rekao faraonu: „Danas ću ti reći svoje grehe.
10Kad se faraon bio naljutio na svoje sluge, poslao je u tamnicu u kući zapovednika telesne straže mene i glavnog pekara.
11Jedne noći, i on i ja smo usnili san. Svaki san je imao svoje značenje.
12S nama je bio jedan mladić, Jevrejin, sluga zapovednika telesne straže. Kad smo mu ispričali snove, on nam ih je protumačio. Svakom je protumačio njegov san.
13Onako kako nam ih je protumačio, tako se i dogodilo. Mene je faraon vratio u službu, a onog čoveka je obesio.”
14Faraon je poslao po Josifa, da ga brzo dovedu iz zatvora. A on se obrijao i ošišao, presvukao i izašao pred faraona.
15Tada je faraon rekao Josifu: „Usnio sam san, ali niko ne može da ga protumači. Čuo sam da ti možeš protumačiti san kad ga čuješ.”
16Josif je odgovorio faraonu: „To nije u mojoj vlasti! Bog će faraonu objaviti dobro.”
17Faraon je zatim rekao Josifu: „Sanjao sam kako stojim na obali Nila.
18I gle, iz Nila je izašlo sedam debelih i lepih krava koje su pasle travu pored Nila.
19A posle njih izašlo je sedam slabih, veoma ružnih i mršavih krava. Tako ružne krave nisam video u svoj egipatskoj zemlji.
20I te mršave i ružne krave pojele su onih sedam debelih krava.
21Ali iako su ih pojele, nije se poznavalo da su im u stomaku, jer su i dalje bile ružne kao i ranije. Tada sam se probudio.
22Zatim sam sanjao kako sedam punih i lepih klasova izbijaju na jednoj stabljici.
23A posle njih izraslo je sedam klasova uvelih i sitnih, sasušenih zbog istočnog vetra.
24I ti sitni klasovi progutali su onih sedam lepih klasova. Ispričao sam ovo sveštenicima koji se bave magijom, ali nijedan nije mogao da mi objasni.”
25Tada je Josif rekao faraonu: „Oba faraonova sna imaju isto značenje. Bog javlja faraonu šta će učiniti.
26Sedam lepih krava predstavljaju sedam godina. Isto tako, sedam lepih klasova predstavljaju sedam godina. Oba sna imaju isto značenje.
27Sedam mršavih i ružnih krava koje su izašle posle njih predstavljaju sedam godina; i sedam praznih klasova, sasušenih zbog istočnog vetra, predstavljaju sedam godina gladi.
28Ovo sam već rekao faraonu: Bog je pokazao faraonu šta će učiniti:
29Evo, dolazi sedam veoma rodnih godina u svoj egipatskoj zemlji.
30Ali posle njih nastaće sedam godina gladi, kada će se zaboraviti sve obilje u egipatskoj zemlji i glad će uništiti zemlju.
31A obilje koje je bilo u zemlji neće se spominjati, jer će glad koja će posle toga doći biti zaista velika.
32A to što je faraon dva puta usnio san znači da je Bog to čvrsto odlučio i da će Bog to brzo i učiniti.
33Zato neka faraon sada potraži razboritog i mudrog čoveka i neka ga postavi nad egipatskom zemljom.
34Neka faraon postavi nadglednike u zemlji, pa neka uzima petinu roda egipatske zemlje za tih sedam rodnih godina.
35Neka oni sakupljaju sav rod tokom tih sedam rodnih godina što dolaze. Neka pod faraonovom rukom sabiraju žito za hranu, i neka ga čuvaju po gradovima.
36Ta hrana će služiti kao zaliha u zemlji za sedam godina gladi koje će nastati u egipatskoj zemlji, da zemlja ne bi propala zbog gladi.”
37To se svidelo faraonu i svim njegovim slugama.
38Zato je rekao svojim slugama: „Možemo li naći nekoga kao što je ovaj čovek, u kome je Božji Duh?”
39Zatim je rekao Josifu: „Pošto ti je Bog dao da sve to znaš, niko nije tako razborit i mudar kao što si ti.
40Ti ćeš biti upravitelj mog dvora i ceo moj narod bezuslovno će te slušati. Jedino ću prestolom biti veći od tebe.”
41Faraon je još kazao Josifu: „Postavljam te nad svom egipatskom zemljom.”
42Tada je faraon skinuo pečatni prsten sa svoje ruke i stavio ga Josifu na ruku, obukao ga u haljine od finog lanenog platna i stavio mu oko vrata zlatan lanac.
43Osim toga, zapovedio je da ga voze u počasnim kolima odmah iza faraonovih kola i da pred njim viču: „Avrek!” Tako ga je postavio nad svom egipatskom zemljom.
44Zatim je faraon rekao Josifu: „Ja sam faraon, ali bez tvog odobrenja niko ne sme da podigne ni ruku ni nogu u svoj egipatskoj zemlji.”
45Posle toga faraon je dao Josifu ime Psontomfanih i dao mu je za ženu Asenetu, kćer Potifere, sveštenika iz Ona. I Josif je počeo da obilazi egipatsku zemlju.
46Josif je imao trideset godina kad je stao pred faraona, cara Egipta. Zatim je Josif otišao od faraona i obišao svu egipatsku zemlju.
47Tokom sedam rodnih godina zemlja je bogato rađala.
48A on je sakupljao sav rod tokom tih sedam godina koje su nastupile u egipatskoj zemlji, i taj rod je čuvao po gradovima. U svaki grad stavljao je rod s okolnih njiva.
49Josif je sakupio velike količine žita, kao peska morskoga, dok na kraju nisu prestali da ga mere jer se nije moglo izmeriti.
50Pre nego što je nastupila prva godina gladi, Josifu su se rodila dva sina, koja mu je rodila Aseneta, kći Potifere, sveštenika iz Ona.
51Josif je svom prvencu dao ime Manasija, jer je rekao: „Bog mi je dao da zaboravim svu svoju nevolju i ceo dom mog oca.”
52A drugom sinu je dao ime Jefrem, jer je rekao: „Bog me je učinio plodnim u zemlji moje nevolje.”
53Tako je prošlo sedam rodnih godina u egipatskoj zemlji,
54i nastupilo je sedam godina gladi, baš kao što je Josif i rekao. U svim zemljama nastala je glad, a u svoj egipatskoj zemlji bilo je hleba.
55Na kraju je i u svoj egipatskoj zemlji počela glad i narod je zavapio faraonu tražeći hleb. Tada je faraon rekao svim Egipćanima: „Idite kod Josifa. Šta god vam kaže, to učinite.”
56I glad je zahvatila celu zemlju. Tada je Josif otvorio sve žitnice koje su imali i počeo da prodaje hranu Egipćanima, jer je velika glad zahvatila egipatsku zemlju.
57U Egipat su dolazili i ljudi iz svih zemalja da kupuju hranu od Josifa, jer je velika glad zahvatila sve zemlje.