Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
29
1Zatim je Jakov krenuo dalje i uputio se u zemlju stanovnika Istoka.
2Tamo je u polju ugledao bunar pored kog su ležala tri stada ovaca, jer su se na tom bunaru pojila stada. Na otvoru bunara bio je jedan veliki kamen.
3Kad bi se tamo okupila sva stada, pastiri bi uklonili kamen s otvora bunara i napojili stada, a posle bi vratili kamen na njegovo mesto, na otvor bunara.
4Jakov ih je upitao: „Odakle ste, braćo moja?”, a oni su odgovorili: „Iz Harana.”
5Tada ih upita: „Poznajete li Lavana, Nahorovog unuka?”, a oni odgovoriše: „Poznajemo.”
6Zatim ih upita: „Da li je on dobro?” Oni rekoše: „Dobro je. Evo dolazi njegova kći Rahela s ovcama!”
7Tada on reče: „Ali još je dan. Nije još vreme da se skupljaju stada. Napojte ovce, a onda ih pustite da pasu.”
8A oni mu na to rekoše: „Ne možemo to da uradimo dok se ne skupe sva stada i ne ukloni kamen s otvora bunara. Onda možemo napojiti ovce.”
9Dok je još s njima razgovarao, došla je Rahela sa ovcama svog oca, jer je bila pastirica.
10Kad je Jakov video Rahelu, kćer Lavana, brata svoje majke, i ovce Lavana, brata svoje majke, odmah je prišao, uklonio kamen s otvora bunara i napojio ovce Lavana, brata svoje majke.
11Onda je Jakov poljubio Rahelu i glasno zaplakao.
12Zatim je Jakov rekao Raheli da je on rođak njenog oca i da je Rebekin sin. Ona je otrčala i ispričala to svom ocu.
13Čim je Lavan čuo vest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrčao mu je u susret. Zagrlio ga je, poljubio i doveo u svoju kuću. Tada je Jakov ispričao Lavanu sve što mu se dogodilo.
14Onda mu je Lavan rekao: „Ti si zaista moja kost i moje meso.” Tako je Jakov ostao kod njega mesec dana.
15Nakon toga, Lavan je rekao Jakovu: „Da li ćeš mi zato što si moj rođak služiti badava? Reci mi, šta želiš da ti bude plata?”
16Lavan je imao dve kćeri. Starija se zvala Lija, a mlađa Rahela.
17Ali Lijine su oči bile slabe, dok je Rahela bila lepa stasa i lepa lica.
18Jakov je zavoleo Rahelu. Zato je rekao: „Služiću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.”
19Lavan je na to rekao: „Bolje da je dam tebi nego nekom drugom čoveku. Ostani kod mene.”
20Jakov je služio za Rahelu sedam godina, ali to mu se činilo kao nekoliko dana, zato što ju je voleo.
21Zatim je Jakov rekao Lavanu: „Daj mi moju ženu, jer se završilo vreme mog služenja, pa da legnem s njom.”
22Tada je Lavan pozvao sve ljude iz onog mesta i priredio gozbu.
23Ali te večeri uzeo je svoju kćer Liju i uveo je kod Jakova koji je legao s njom.
24Lavan je svoju sluškinju Zelfu dao svojoj kćeri Liji da joj bude sluškinja.
25Ujutru se videlo da je to bila Lija. Zato je rekao Lavanu: „Šta si mi to učinio? Zar ti nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?”
26Lavan je odgovorio: „Kod nas nije običaj da se mlađa uda pre starije.
27Proslavi do kraja ovu sedmicu sa ovom ženom, pa ćeš onda dobiti i drugu ženu za još sedam godina koje ćeš mi služiti.”
28Jakov je tako postupio i proslavio do kraja tu sedmicu s tom ženom, a onda mu je Lavan dao i svoju kćer Rahelu za ženu.
29Lavan je svoju sluškinju Valu dao svojoj kćeri Raheli da joj bude sluškinja.
30Zatim je Jakov legao i s Rahelom koju je voleo više nego Liju, i služio je kod Lavana još sedam godina.”
31Kad je Gospod video da Lija nije voljena, učinio ju je plodnom, a Rahela je bila nerotkinja.
32Lija je zatrudnela, rodila sina i dala mu ime Ruvim, rekavši: „Gospod je video moju nevolju, pa će me sada moj muž zavoleti.”
33Zatim je opet zatrudnela, rodila sina i rekla: „Gospod je čuo da nisam voljena, pa mi je dao i ovoga.” Zato mu je dala ime Simeon.
34Opet je zatrudnela, rodila sina i rekla: „Sad će mi muž biti privržen, jer sam mu rodila tri sina.” Zato je on dobio ime Levije.
35Još jednom je zatrudnela, rodila sina i rekla: „Ovog puta hvaliću Gospoda.” Zato mu je dala ime Juda. Posle toga, neko vreme nije rađala.