1
Zato je Isak pozvao Jakova, blagoslovio ga i zapovedio mu: „Nemoj uzeti ženu od hananskih kćeri.
2
Ustani, idi u Padan-Aram u kuću Vatuila, oca svoje majke, i tamo uzmi sebi ženu od kćeri Lavana, brata svoje majke.
3
Bog Svemoćni blagosloviće te i učiniće te plodnim i umnožiće te, tako da će od tebe postati velik narod.
4
I daće ti Avramov blagoslov, tebi i tvom potomstvu, da zauzmeš zemlju u kojoj si stranac i koju je Bog dao Avramu.”
5
Tako je Isak otpustio Jakova, i on je krenuo u Padan-Aram kod Lavana, sina Vatuila Sirijca, brata Rebeke, majke Jakova i Isava.
6
Kad je Isav video da je Isak blagoslovio Jakova i poslao ga u Padan-Aram da tamo uzme sebi ženu, i kad ga je blagoslovio i zapovedio mu: „Nemoj uzeti ženu od hananskih kćeri”,
7
i kad je video da je Jakov poslušao svog oca i svoju majku i krenuo u Padan-Aram,
8
tada je Isav shvatio da hananske kćeri nisu po volji njegovom ocu Isaku.
9
Zato je Isav otišao kod Ismailaca i uzeo za ženu Maeletu, kćer Avramovog sina Ismaila, Navajotovu sestru, pored žena koje je već imao.”
10
Jakov je otišao iz Virsaveje i uputio se u Haran.
11
Na putu je naišao na jedno mesto i rešio da tu prenoći jer je sunce već bilo zašlo. Tako je uzeo jedan kamen s onog mesta, stavio ga pod glavu i tu legao.
12
Tada je usnio san: Na zemlji su stajale lestve čiji je vrh dopirao do nebesa, a Božji anđeli su se penjali i silazili po njima.
13
I gle, iznad njih je stajao Gospod koji je rekao: „Ja sam Gospod, Bog tvog oca Avrama i Bog Isakov. Zemlju na kojoj ležiš daću tebi i tvom potomstvu.
14
Tvog potomstva biće kao praha na zemlji, i ti ćeš se raširiti na zapad i na istok, na sever i na jug, i preko tebe i preko tvog potomstva blagosloviće se svi narodi na zemlji.
15
Ja sam s tobom i čuvaću te celim putem kojim ideš i vratiću te u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dok ne učinim šta sam ti rekao.”
16
Tada se Jakov probudi iz sna i reče: „Gospod je zaista na ovom mestu, a ja to nisam znao.”
17
On se uplaši i reče: „Kako je zastrašujuće ovo mesto! Ovo je sigurno Božji dom, a ovo su nebeska vrata.”
18
Tako je Jakov ustao rano ujutru, uzeo kamen koji mu je bio pod glavom, postavio ga kao stub i prelio ga uljem.”
19
To mesto je nazvao Vetilj, a ranije se taj grad zvao Luz.
20
Jakov se zavetovao: „Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim idem i ako mi da hleba da jedem i odeću da se obučem,
21
i ako se u miru vratim kući svog oca, tada će Gospod pokazati da je moj Bog.
22
A ovaj kamen koji sam podigao kao stub biće Božji dom, i od svega što mi budeš dao daću ti desetak.”