1
Uveče su dva anđela stigla u Sodom, a Lot je sedeo na vratima Sodoma. Kad ih je Lot ugledao, ustao je, izašao im u susret i poklonio se licem do zemlje.
2
Onda je rekao: „Molim vas, gospodari moji, svratite u kuću svog sluge da vam se operu noge i da prenoćite, pa onda poranite i pođite svojim putem.” A oni su rekli: „Ne, prenoćićemo na trgu.”
3
Ali on je mnogo navaljivao na njih, tako da su svratili kod njega i ušli u njegovu kuću. Onda im je priredio gozbu i ispekao beskvasne hlebove pa su jeli.
4
Pre nego što su oni otišli na počinak, gomila ljudi iz Sodoma, ceo narod, od dečaka do starca, opkolili su kuću.
5
I zvali su Lota i govorili mu: „Gde su ljudi koji su večeras došli kod tebe? Izvedi ih da legnemo s njima.”
6
Na kraju je Lot izašao pred njih na ulaz, ali je za sobom zatvorio vrata.
7
Onda im je rekao: „Molim vas, braćo moja, ne činite zlo.
8
Molim vas, saslušajte me. Imam dve kćeri koje još nisu legle s muškarcem. Evo, njih ću vam izvesti pa činite s njima šta hoćete. Samo ovim ljudima ne činite ništa, jer su oni došli pod senu mog krova.”
9
A oni su rekli: „Skloni se odatle!” Zatim su rekli: „Ovaj pridošlica je ovde stranac, a izigrava sudiju. Sada ćemo tebi učiniti gore nego njima.” I snažno su navalili na Lota, i skoro razvalili vrata.”
10
Tada su oni ljudi ispružili ruke i uvukli Lota u kuću i zatvorili vrata.
11
A ljude koji su bili pred kućnim vratima udarili su slepilom, od najmanjeg do najvećeg, tako da su se uzalud mučili da nađu ulaz.
12
Tada su oni ljudi rekli Lotu: „Imaš li ovde još nekoga? Izvedi iz ovog mesta svoje zetove, sinove, kćeri i sve svoje koji su u gradu!
13
Jer ćemo uništiti ovo mesto, zato što se pred Gospodom protiv njih podigla velika vika, tako da nas je Gospod poslao da uništimo ovaj grad.”
14
Zato je Lot otišao kod svojih zetova koji su nameravali da se ožene njegovim kćerima i rekao im: „Ustanite! Idite iz ovog mesta, jer će Gospod uništiti ovaj grad!” Ali je njegovim zetovima izgledalo kao da se on šali.
15
Kad je svanula zora, anđeli su počeli da požuruju Lota: „Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dve kćeri koje su ovde, da ne pogineš zbog krivice ovog grada!”
16
Pošto je on odugovlačio, oni ljudi su uzeli za ruku njega, njegovu ženu i njegove dve kćeri, jer se Gospod smilovao na njega, pa su ga izveli i ostavili izvan grada.
17
Čim su ih izveli izvan grada, jedan od onih ljudi reče: „Beži da spaseš svoju dušu! Ne osvrći se i ne zaustavljaj se u celoj Jordanskoj dolini! Beži u ona brda da ne pogineš!”
18
Tada im Lot reče: „Gospode, molim te, nemoj tako!
19
Tvoj sluga je našao naklonost u tvojim očima i ti pokazuješ veliku milost kako bi mi sačuvao dušu. Ali ja ipak ne mogu da pobegnem u ona brda, a da me ne stigne zlo i da ne poginem.
20
Zato te sada molim, daj da pobegnem u onaj tamo grad, dosta je blizu. Tebi to ne znači mnogo. Mogu li tamo da pobegnem? Tebi to zaista ne znači mnogo. Tako će mi duša ostati živa.”
21
Tada mu on reče: „Evo, i u ovome ću imati obzira prema tebi, i zato neću zatrti grad o kome govoriš.
22
Požuri! Beži u taj grad, jer ne mogu ništa da učinim dok ne stigneš tamo!” Zato je taj grad nazvan Sigor.
23
Sunce se podiglo nad zemljom kad je Lot stigao u Sigor.
24
Tada je Gospod na Sodom i Gomor pustio kišu od sumpora i vatre - od Gospoda, s nebesa.
25
I tako je zatro te gradove, celu Jordansku dolinu, sve stanovnike tih gradova i sve biljke na toj zemlji.
26
A Lotova žena, koja je za njim išla, obazrela se i postala stub soli.
27
Rano ujutru Avram je krenuo na mesto gde je stajao pred Gospodom.
28
Pogledao je dole prema Sodomu i Gomoru i prema celoj zemlji u Jordanskoj dolini, i video je kako se gusti dim diže sa zemlje kao gusti dim iz peći u kojoj se peku cigle.
29
Kad je Bog uništavao gradove u Jordanskoj dolini, setio se Avrama tako što je spasao Lota od propasti kad je zatirao gradove u kojima je Lot živeo.
30
Kasnije je Lot otišao iz Sigora i sa svoje dve kćeri nastanio se u onim brdima, jer se plašio da živi u Sigoru. Tako su on i njegove dve kćeri živeli u jednoj pećini.
31
Starija je rekla mlađoj: „Naš otac je star, a u ovoj zemlji nema muškarca koji bi legao s nama, kao što je to običaj po svoj zemlji.
32
Dajmo našem ocu da pije vino, pa lezimo s njim da sačuvamo potomstvo svog oca.”
33
Tako su te večeri dale svom ocu da pije vino. Onda je starija ušla i legla sa svojim ocem, a on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala.
34
Sutradan je starija rekla mlađoj: „Sinoć sam ja legla s našim ocem. I večeras mu dajmo da pije vino, pa ti onda uđi i lezi s njim, da sačuvamo potomstvo svog oca.”
35
Tako su i te večeri dale svom ocu da pije vino. Onda je mlađa otišla i legla s njim, a on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala.
36
Obe Lotove kćeri zatrudnele su sa svojim ocem.
37
Starija je rodila sina i dala mu ime Moav. On je otac onima koji se danas nazivaju Moavcima.
38
A i mlađa je rodila sina i dala mu ime Ven-Amije. On je otac onima koji se danas nazivaju Amonovim sinovima.