1
Posle se Gospod pojavio Avramu kod velikog drveća u Mamriji, dok je on za vreme dnevne žege sedeo na ulazu u šator.
2
Kad je podigao oči, video je tri čoveka kako stoje nedaleko od njega. Čim ih ugleda, s ulaza u šator potrča im u susret i pokloni se do zemlje.
3
Zatim reče: „Molim te, Gospode, ako sam našao milost u tvojim očima, nemoj proći pored svog sluge.
4
Dozvolite da se donese malo vode da vam se operu noge. Onda se odmorite pod ovim drvetom.
5
Doneću vam malo hleba da se okrepite, pa onda pođite dalje, jer ste zato i svratili kod vašeg sluge.” Oni su na to rekli: „Dobro. Uradi onako kako si kazao.”
6
Avram je požurio u šator kod Sare i rekao joj: „Brzo, uzmi tri sea mere finog brašna, zamesi testo i ispeci pogače.”
7
Zatim je otrčao do stada, uzeo mladog i dobrog junca i dao ga sluzi, koji ga je brzo pripremio.
8
Onda je uzeo maslac, mleko i junca kog je pripremio i to je stavio pred njih. Dok su jeli, on je stajao pored njih pod drvetom.
9
Tada su ga upitali: „Gde je tvoja žena Sara?” A on odgovori: „U šatoru je.”
10
Onda jedan od njih reče: „Dogodine u ovo doba opet ću doći kod tebe, i tvoja žena Sara imaće sina.” A Sara je to slušala na ulazu u šator, iza njegovih leđa.
11
Avram i Sara bili su stari, u poznim godinama. Sara više nije imala mesečni ciklus.
12
Zato se Sara nasmejala u sebi i rekla: „Zar ću sada kad sam ostarila i kad je moj gospodar star osetiti tu radost?”
13
Tada Gospod reče Avramu: „Zašto se Sara nasmejala i rekla: ‘Zar ću zaista roditi sada kad sam ostarila?’
14
Zar je Gospodu išta nemoguće? Doći ću opet kod tebe kad bude vreme - dogodine u ovo doba i Sara će imati sina.”
15
Sara je počela poricati da se smejala: „Nisam se smejala!” Jer se uplašila. A on joj je rekao: „Jesi, smejala si se.”
16
Kasnije su ti ljudi ustali i pogledali dole prema Sodomu, a Avram je pošao s njima da ih isprati.
17
Tada Gospod reče: „Zar da od Avrama krijem šta ću učiniti?
18
Od Avrama će postati velik i moćan narod, i preko njega će se blagosloviti svi narodi na zemlji.
19
Jer poznadoh da će zapovediti svojim sinovima i svom domu posle sebe da se drže Gospodnjeg puta čineći pravdu i sud, tako da će Gospod ispuniti na Avramu ono što je rekao za njega.”
20
Gospod zatim reče: „Velike su pritužbe na Sodom i na Gomor, i njihov je greh veoma težak.
21
Odlučio sam da siđem i da vidim da li zaista rade to zbog čega vika dopire do mene, i da znam ako nije tako.”
22
Tada su se oni ljudi okrenuli odande i krenuli u Sodom, a Gospod je još uvek stajao pred Avramom.
23
Tada mu Avram priđe i reče: „Hoćeš li zaista pogubiti pravednika zajedno sa zlim?
24
Možda u gradu ima pedeset pravednika. Zar ćeš ih zaista pogubiti, ne oprostivši tom mestu zbog tih pedeset pravednika koji su u njemu?
25
Ti nikada ne bi tako postupio i pogubio pravednika zajedno sa zlim, tako da se pravednom desi isto što i zlom! Ti to nikada ne bi učinio!” Zar Sudija cele zemlje neće činiti ono što je pravo?”
26
Tada Gospod reče: „Ako u Sodomu nađem pedeset pravednika, zbog njih ću oprostiti celom gradu.”
27
Ali Avram na to reče: „Molim te, saslušaj me. Iako sam prah i pepeo usuđujem se da govorim Gospodu.
28
Možda pravednika bude pet manje od pedeset. Hoćeš li zbog tih pet uništiti čitav grad?” A Bog odgovori: „Neću ga uništiti ako ih tamo nađem četrdeset i pet.”
29
Avram opet reče: „Možda ih se tamo nađe četrdeset.” A on reče: „Neću to učiniti zbog tih četrdeset.”
30
Ali Avram nastavi: „Molim te, Gospode, nemoj se razgneviti, nego mi dopusti da još nešto kažem: Možda se tamo nađe trideset pravednika.” A Bog na to reče: „Neću to učiniti ako ih tamo nađem trideset.”
31
Avram opet reče: „Molim te, saslušaj me. Usuđujem se da govorim Gospodu još jednom. Možda se tamo nađe dvadeset pravednika.” A Bog odgovori: „Neću ga uništiti zbog tih dvadeset.”
32
Na kraju Avram reče: „Molim te, Gospode, nemoj se razgneviti, nego mi dopusti da progovorim samo još jednom: Možda se tamo nađe deset pravednika.” A Bog odgovori: „Neću ga uništiti zbog tih deset.”
33
Kada je završio razgovor s Avramom, Gospod je otišao svojim putem, a Avram se vratio u svoje mesto.