Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
18
Gospod dolazi u posetu Avramu
1Posle se Gospod pojavio Avramu kod velikog drveća u Mamriji, dok je on za vreme dnevne žege sedeo na ulazu u šator.
2Kad je podigao oči, video je tri čoveka kako stoje nedaleko od njega. Čim ih ugleda, s ulaza u šator potrča im u susret i pokloni se do zemlje.
3Zatim reče: „Molim te, Gospode, ako sam našao milost u tvojim očima, nemoj proći pored svog sluge.
4Dozvolite da se donese malo vode da vam se operu noge. Onda se odmorite pod ovim drvetom.
5Doneću vam malo hleba da se okrepite, pa onda pođite dalje, jer ste zato i svratili kod vašeg sluge.” Oni su na to rekli: „Dobro. Uradi onako kako si kazao.”
6Avram je požurio u šator kod Sare i rekao joj: „Brzo, uzmi tri sea mere finog brašna, zamesi testo i ispeci pogače.”
7Zatim je otrčao do stada, uzeo mladog i dobrog junca i dao ga sluzi, koji ga je brzo pripremio.
8Onda je uzeo maslac, mleko i junca kog je pripremio i to je stavio pred njih. Dok su jeli, on je stajao pored njih pod drvetom.
9Tada su ga upitali: „Gde je tvoja žena Sara?” A on odgovori: „U šatoru je.”
10Onda jedan od njih reče: „Dogodine u ovo doba opet ću doći kod tebe, i tvoja žena Sara imaće sina.” A Sara je to slušala na ulazu u šator, iza njegovih leđa.
11Avram i Sara bili su stari, u poznim godinama. Sara više nije imala mesečni ciklus.
12Zato se Sara nasmejala u sebi i rekla: „Zar ću sada kad sam ostarila i kad je moj gospodar star osetiti tu radost?”
13Tada Gospod reče Avramu: „Zašto se Sara nasmejala i rekla: ‘Zar ću zaista roditi sada kad sam ostarila?’
14Zar je Gospodu išta nemoguće? Doći ću opet kod tebe kad bude vreme - dogodine u ovo doba i Sara će imati sina.”
15Sara je počela poricati da se smejala: „Nisam se smejala!” Jer se uplašila. A on joj je rekao: „Jesi, smejala si se.”
Avram posreduje za sodom
16Kasnije su ti ljudi ustali i pogledali dole prema Sodomu, a Avram je pošao s njima da ih isprati.
17Tada Gospod reče: „Zar da od Avrama krijem šta ću učiniti?
18Od Avrama će postati velik i moćan narod, i preko njega će se blagosloviti svi narodi na zemlji.
19Jer poznadoh da će zapovediti svojim sinovima i svom domu posle sebe da se drže Gospodnjeg puta čineći pravdu i sud, tako da će Gospod ispuniti na Avramu ono što je rekao za njega.”
20Gospod zatim reče: „Velike su pritužbe na Sodom i na Gomor, i njihov je greh veoma težak.
21Odlučio sam da siđem i da vidim da li zaista rade to zbog čega vika dopire do mene, i da znam ako nije tako.”
22Tada su se oni ljudi okrenuli odande i krenuli u Sodom, a Gospod je još uvek stajao pred Avramom.
23Tada mu Avram priđe i reče: „Hoćeš li zaista pogubiti pravednika zajedno sa zlim?
24Možda u gradu ima pedeset pravednika. Zar ćeš ih zaista pogubiti, ne oprostivši tom mestu zbog tih pedeset pravednika koji su u njemu?
25Ti nikada ne bi tako postupio i pogubio pravednika zajedno sa zlim, tako da se pravednom desi isto što i zlom! Ti to nikada ne bi učinio!” Zar Sudija cele zemlje neće činiti ono što je pravo?”
26Tada Gospod reče: „Ako u Sodomu nađem pedeset pravednika, zbog njih ću oprostiti celom gradu.”
27Ali Avram na to reče: „Molim te, saslušaj me. Iako sam prah i pepeo usuđujem se da govorim Gospodu.
28Možda pravednika bude pet manje od pedeset. Hoćeš li zbog tih pet uništiti čitav grad?” A Bog odgovori: „Neću ga uništiti ako ih tamo nađem četrdeset i pet.”
29Avram opet reče: „Možda ih se tamo nađe četrdeset.” A on reče: „Neću to učiniti zbog tih četrdeset.”
30Ali Avram nastavi: „Molim te, Gospode, nemoj se razgneviti, nego mi dopusti da još nešto kažem: Možda se tamo nađe trideset pravednika.” A Bog na to reče: „Neću to učiniti ako ih tamo nađem trideset.”
31Avram opet reče: „Molim te, saslušaj me. Usuđujem se da govorim Gospodu još jednom. Možda se tamo nađe dvadeset pravednika.” A Bog odgovori: „Neću ga uništiti zbog tih dvadeset.”
32Na kraju Avram reče: „Molim te, Gospode, nemoj se razgneviti, nego mi dopusti da progovorim samo još jednom: Možda se tamo nađe deset pravednika.” A Bog odgovori: „Neću ga uništiti zbog tih deset.”
33Kada je završio razgovor s Avramom, Gospod je otišao svojim putem, a Avram se vratio u svoje mesto.