Prva knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Alef
22
1Tri godine nije bilo rata između Sirije i Izraela.
2Treće godine Josafat, Judin car, došao je kod cara Izraela.
3Car Izraela reče svojim slugama: „Znate li da Ramot u Galadu pripada nama? A mi oklevamo da ga uzmemo iz ruke cara Sirije.”
4Zatim upita Josafata: „Hoćeš li ići sa mnom da napadnemo Ramot u Galadu?” A Josafat odgovori caru Izraela: „Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj narod, moji su konji kao i tvoji konji.”
5Ali Josafat još reče caru Izraela: „Molim te, najpre pitaj Gospoda šta će reći.”
6Tako je car Izraela okupio proroke, oko četristo ljudi, i upitao ih: „Da li da krenem u bitku protiv Ramota u Galadu ili da odustanem od toga?” A oni su odgovorili: „Idi, jer će ga Gospod predati caru u ruke.”
7Ali Josafat upita: „Zar ovde nema još nekog od Gospodnjih proroka? Da pitamo i preko njega.”
8Na to car Izraela reče Josafatu: „Ima još jedan čovek preko kog bismo mogli da pitamo Gospoda za savet, ali ja ga mrzim jer mi ne proriče dobro, nego zlo. To je Miheja, Jemlin sin.” Ali Josafat reče: „Neka car ne govori tako.”
9Tada je car Izraela pozvao jednog dvoranina i rekao mu: „Dovedi brzo Miheju, Jemlinog sina.”
10Car Izraela i Josafat, Judin car, sedeli su svaki na svom prestolu, odeveni u carske haljine, na gumnu kod samarijskih vrata, a svi proroci prorokovali su pred njima.
11Sedekija, Hananin sin, načinio je sebi gvozdene rogove i rekao: „Ovako kaže Gospod: ‘Ovim ćeš bosti Sirijce dok ih ne istrebiš’.”
12I svi drugi proroci prorokovali su isto tako: „Idi na Ramot u Galadu i pobedićeš, jer će ga Gospod predati caru u ruke.”
13Glasnik koji je otišao da pozove Miheju reče mu: „Evo, proroci složno objavljuju dobro caru. Molim te, neka tvoja reč bude kao i njihova i proreci dobro.”
14Ali Miheja reče: „Tako živ bio Gospod, šta mi Gospod kaže to ću govoriti.”
15Kad je došao pred cara, car ga upita: „Miheja, da li da krenemo u bitku protiv Ramota u Galadu ili da odustanemo od toga?” A on mu odgovori: „Idi i pobedićeš, jer će ga Gospod predati caru u ruke.”
16Na to mu car reče: „Koliko ću te puta zaklinjati da mi govoriš samo istinu u Gospodnje ime?”
17Tada on reče: „Vidim sve Izraelce rasejane po gorama kao ovce koje nemaju pastira. Gospod je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara. Neka se u miru vrate svaki svojoj kući’.”
18Tada car Izraela reče Josafatu: „Zar ti nisam rekao da mi neće prorokovati dobro, nego zlo?”
19Miheja još reče: „Zato čuj Gospodnju reč: Vidim Gospoda kako sedi na svom prestolu, a sva nebeska vojska stoji mu s desne i s leve strane.
20Gospod je rekao: ‘Ko će prevariti Ahava da krene na Ramot u Galadu i da tamo padne?’ Jedan je rekao ovako, a drugi onako.
21Na kraju je došao jedan duh, stao pred Gospoda i rekao: ‘Ja ću ga prevariti.’ Gospod ga je upitao: ‘Kako?’
22On je odgovorio: ‘Otići ću i biću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’.” A on je rekao: ‘Uspećeš da ga prevariš. Idi i učini tako.’
23I evo, Gospod je stavio prevaran duh u usta svim tvojim prorocima, ali Gospod ti najavljuje nevolju.”
24Tada Sedekija, Hananin sin, priđe Miheji, udari ga po obrazu i reče: „Kako to da je Gospodnji Duh otišao od mene da bi govorio tebi?”
25Miheja odgovori: „Evo, videćeš to onog dana kad uđeš u najskrovitiju sobu da se sakriješ.”
26Tada car Izraela reče: „Uzmi Miheju i odvedi ga Amonu, gradskom zapovedniku, i Joasu, carevom sinu.
27I reci im: ‘Ovako kaže car: ‘Stavite ovog čoveka u zatvor i dajte mu po malo hleba i po malo vode dok se ne vratim u miru’.”
28Miheja na to reče: „Ako se zaista vratiš u miru, onda Gospod nije govorio preko mene.” I još reče: „Čujte to svi narodi.”
29Tako su car Izraela i Josafat, Judin car, krenuli na Ramot u Galadu.
30Car Izraela reče Josafatu: „Ja ću se prerušiti kad pođem u bitku, a ti obuci svoje carske haljine.” Tako se car Izraela prerušio i pošao u bitku.
31Car Sirije zapovedio je trideset i dvojici zapovednika bojnih kola i rekao im: „Ne napadajte ni malog ni velikog, nego samo cara Izraela.”
32Kad su zapovednici kola videli Josafata, pomislili su: „To je sigurno car Izraela.” I krenuli su na njega, ali kad je Josafat povikao tražeći pomoć
33zapovednici nad kolima videli su da to nije car Izraela, pa su prestali da ga gone.
34Tada je jedan čovek odapeo strelu i slučajno pogodio cara Izraela tamo gde se oklop sastavlja. Car reče svom vozaču: „Okreni kola i izvedi me iz boja jer sam teško ranjen.”
35Bitka je tog dana bivala sve žešća, i cara su morali da drže u uspravnom položaju u kolima nasuprot Sirijcima, ali uveče je umro. Krv iz njegove rane tekla je u kola.
36Kad je sunce zalazilo, kroz logor je odjeknuo povik: „Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!”
37Tako je car umro. Odneli su ga u Samariju gde su ga i sahranili.
38Kad su prali bojna kola pored samarijskog jezera, psi su lizali njegovu krv (a i bludnice su se tamo kupale), po reči koju je Gospod rekao.
39Ostala Ahavova dela, sve što je činio i kako je izgradio kuću od slonovače i sve svoje gradove, zar nije sve to zapisano u dnevnicima careva Izraela?
40Ahav je počinuo kod svojih praočeva. Umesto njega počeo je da vlada njegov sin Ohozija.
41Josafat, Asin sin, postao je car nad Judom četvrte godine vladanja Ahava, cara Izraela.
42Josafat je imao trideset i pet godina kad je počeo da vlada i vladao je dvadeset i pet godina u Jerusalimu. Njegova majka zvala se Azuva i bila je Silejeva kći.
43On je u svemu hodio putem svog oca Ase. Nije odstupio od njegovog puta, nego je činio ono što je ispravno u Gospodnjim očima. Samo što obredne uzvišice nisu bile uklonjene. Narod je još uvek prinosio žrtve i kad na obrednim uzvišicama.
44Josafat je bio u miru s carem Izraela.
45Ostala Josafatova dela, njegovi poduhvati i ratovi koje je vodio, zar nije sve to zapisano u dnevnicima Judinih careva?
46On je uklonio iz zemlje hramske bludnike koji su ostali od vremena njegovog oca Ase.
47U Edomu tada nije bilo cara; namesnik je služio kao car.
48Josafat je izgradio tarsiske brodove da idu u Ofir po zlato. Ali brodovi nisu otišli, jer su se razbili kod Esion-Gevera.
49Tada je Ohozija, Ahavov sin, rekao Josafatu: „Neka moje sluge idu s tvojim slugama na brodove”, ali Josafat nije pristao.
50Josafat je počinuo kod svojih praočeva i bio je sahranjen kod svojih praočeva u gradu svog praoca Davida. Umesto njega počeo je da vlada njegov sin Joram.
51Ohozija, Ahavov sin, postao je car nad Izraelom u Samariji sedamnaeste godine Josafatovog vladanja nad Judom, i vladao je nad Izraelom dve godine.
52On je činio ono što je zlo u Gospodnjim očima i hodio je putem svog oca i svoje majke i putem Jerovoama, Navatovog sina, koji je naveo Izrael na greh.
53Služio je Valu i klanjao mu se, vređajući Gospoda, Izraelovog Boga, i činio je sve što je činio i njegov otac.