Prva knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Alef
20
1Ven-Adad, car Sirije, skupio je svu svoju vojsku, a s njim su bila i trideset i dva cara s konjima i kolima. On je krenuo na Samariju, podigao opsadu oko nje i napao je.
2U grad je poslao glasnike kod Ahava, cara Izraela, i poručio mu: „Ovako kaže Ven-Adad:
3‘Tvoje srebro i tvoje zlato meni pripada, a i tvoje najlepše žene i najlepši sinovi meni pripadaju’.”
4Car Izraela je odgovorio: „Kao što si rekao, moj gospodaru, care, ja pripadam tebi sa svim što imam.”
5Glasnici su opet došli i rekli: „Ovako kaže Ven-Adad: ‘Poslao sam glasnike k tebi i poručio sam ti: ‘Daćeš mi svoje srebro, svoje zlato, svoje žene i svoje sinove’.
6Ali ja ću sutra u ovo doba poslati svoje sluge k tebi da dobro pretraže tvoj dvor i kuće tvojih slugu. Oni će uzeti i odneti sve što je dragoceno u tvojim očima.”
7Tada je car Izraela sazvao sve starešine u zemlji i rekao im: „Molim vas, pogledajte i vidite kako ovaj čovek traži nevolju, jer je poslao ljude k meni po moje žene, moje sinove, moje srebro i moje zlato, i ja mu sve to nisam uskratio.”
8Sve starešine i ceo narod rekli su mu: „Nemoj ga poslušati i nemoj pristati.”
9Zato on reče Ven-Adadovim glasnicima: „Ovako recite mom gospodaru, caru: ‘Sve što si prvi put poručio svom sluzi učiniću, ali ovo ne mogu da učinim’.” Glasnici su otišli i odneli mu odgovor.
10Tada je Ven-Adad poslao k njemu glasnike i poručio mu: „Neka mi bogovi učine tako i neka me još teže kazne ako praha od Samarije bude dosta da ceo narod koji je sa mnom dobije po šaku!”
11Car Izraela mu je odgovorio: „Ovako mu recite: ‘Neka se onaj ko se opasuje ne hvali kao onaj ko se već raspasuje’.”
12Kad je Ven-Adad čuo taj odgovor dok je s carevima pio u šatorima, rekao je svojim slugama: „Spremite se za napad!” I počeli su da se spremaju da napadnu grad.
13Tada jedan prorok pristupi Ahavu, caru Izraela, i reče: „Ovako kaže Gospod: ‘Jesi li video sve ovo veliko mnoštvo? Evo, danas ću ga predati tebi u ruke, i znaćeš da sam ja Gospod’.”
14Na to Ahav reče: „Preko koga?” A on odgovori: „Ovako kaže Gospod: ‘Preko mladića koji su u službi knezova pokrajina’.” Na kraju Ahav još upita: „Ko će započeti bitku?” A on odgovori: „Ti!”
15Tada je Ahav prebrojao mladiće koji su u službi knezova pokrajina i bilo ih je dvesta trideset i dva. Zatim je prebrojao ceo narod, sve Izraelove sinove, i bilo ih je sedam hiljada.
16Oni su izašli u podne dok se Ven-Adad opijao u šatorima zajedno s trideset i dva cara koji su došli da mu pomognu.
17Najpre su izašli mladići koji su u službi knezova pokrajina. Ven-Adad je poslao svoje ljude, i oni su mu javili: „Izašli su neki ljudi iz Samarije.”
18Na to on reče: „Ako su izašli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izašli radi bitke, opet ih pohvatajte žive.”
19Iz grada su izašli mladići koji su u službi knezova pokrajina i vojska koja je išla za njima.
20Svaki je napao svog protivnika, tako da su Sirijci počeli da beže, a Izraelci su krenuli u poteru za njima. Ali Ven-Adad, car Sirije, uspeo je da pobegne na konju zajedno s konjanicima.
21Tada je izašao i car Izraela i udario na konje i kola, tako da su Sirijci pretrpeli veliki poraz.
22Posle toga prorok je došao kod cara Izraela i rekao mu: „Idi, ojačaj svoje snage, razmisli pa vidi šta ćeš činiti, jer će početkom godine car Sirije opet doći na tebe.”
23Sluge cara Sirije rekle su svom caru: „Njihov Bog je Bog gora. Zato su bili jači od nas. Ali ako se budemo borili protiv njih u ravnici, videćeš da ćemo biti jači od njih.
24Učini dakle ovako: Ukloni careve s njihovih mesta i umesto njih postavi namesnike.
25A ti skupi sebi vojsku kao što je bila ona koju si izgubio, i isto toliko konja i kola. Onda povedimo bitku s njima u ravnici, pa ćeš videti da ćemo biti jači od njih.” On ih je poslušao i učinio tako.
26Početkom godine Ven-Adad je skupio Sirijce i krenuo u Afek u bitku protiv Izraela.
27Izraelovi sinovi su se takođe sakupili, snabdeli se svim što im je bilo potrebno i izašli pred njih. Izraelovi sinovi ulogorili su se ispred njih kao dva mala stada koza, a Sirijci su prekrili zemlju.
28Tada je Božji čovek došao kod cara Izraela i rekao mu: „Ovako kaže Gospod: ‘Zato što Sirijci kažu: ‘Gospod je Bog gora, a ne Bog ravnica’, sve ovo veliko mnoštvo predaću tebi u ruke, i znaćete da sam ja Gospod’.”
29Sedam dana bili su ulogoreni jedni naspram drugih. A sedmog dana počela je bitka i Izraelovi sinovi su u jednom danu pobili sto hiljada Sirijaca pešaka.
30Oni koji su ostali pobegli su u grad Afek, ali zidine su se srušile na dvadeset i sedam hiljada ljudi koji su ostali. Ven-Adad je pobegao u grad i sakrio se u najskrovitiju sobu.
31Njegove sluge su mu rekle: „Evo, čuli smo da su carevi Izraelovog doma milostivi carevi. Molimo te, hajde da opašemo kostret oko bedara i stavimo sebi konopce oko vrata, pa da izađemo pred cara Izraela. Možda će ti poštedeti dušu.”
32Tako su opasali kostret oko bedara i stavili sebi konopce oko vrata, pa su došli pred cara Izraela i rekli: „Tvoj sluga Ven-Adad rekao je: ‘Molim te, poštedi mi dušu’.” A on reče: „Je li on još živ? To mi je brat.”
33Oni su to shvatili kao dobar znak i zaključili su da zaista tako misli, pa su rekli: „Ven-Adad ti je brat.” A on reče: „Idite i dovedite ga.” Tada je Ven-Adad došao k njemu i on ga je pozvao u svoja kola.
34Ven-Adad mu reče: „Vratiću gradove koje je moj otac uzeo tvom ocu, a ti izaberi sebi ulice u Damasku kao što je moj otac sebi izabrao u Samariji.” Tada Ahav odgovori: „Sklopimo savez pod tim uslovima pa ću te pustiti da ideš.” Tako je sklopio savez s njim i pustio ga da ide.
35Jedan od proročkih sinova reče svom drugu po Gospodnjoj reči: „Molim te, udari me.” Ali ovaj nije hteo da ga udari.
36A on mu reče: „Zato što nisi poslušao Gospodnji glas, kad odeš od mene, ubiće te lav.” I kad je ovaj otišao od njega, napao ga je lav i ubio ga.
37Zatim nađe drugog čoveka i reče mu: „Molim te, udari me.” I ovaj ga je udario i ranio.
38Tada je prorok otišao i stao pored puta da dočeka cara, a preko očiju je stavio povez da ga ne prepoznaju.
39Kad je car prolazio, on povika caru: „Tvoj sluga se našao usred bitke, i gle, jedan čovek je istupio iz bojnih redova, doveo mi nekog čoveka i rekao: ‘Čuvaj ovog čoveka. Ako nestane, tvoja duša biće umesto njegove duše ili ćeš platiti talant srebra.’
40I dok je tvoj sluga radio ovo i ono, ovaj je nestao.” Na to mu car Izraela reče: „To ti je presuda. Sam si je doneo.”
41Tada je prorok brzo skinuo povez s očiju i car Izraela je prepoznao da je on jedan od proroka.
42On reče caru: „Ovako kaže Gospod: ‘Zato što si pustio iz svoje ruke čoveka koga sam odredio da se pogubi, tvoja duša biće umesto njegove duše i tvoj narod umesto njegovog naroda’.”
43Tako se car Izraela uputio svojoj kući zlovoljan i potišten, i došao je u Samariju.