Prva knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Alef
18
1Posle mnogo vremena, to jest treće godine, Iliji je došla Gospodnja reč: „Idi i pokaži se Ahavu, jer sam odlučio da pustim kišu na zemlju.”
2Tako je Ilija otišao da se pokaže Ahavu. A u Samariji je vladala velika glad.
3Ahav je pozvao Avdiju, upravitelja svog dvora. (Avdija se mnogo bojao Gospoda.
4Kad je Jezavelja ubijala Gospodnje proroke, Avdija je uzeo sto proroka i sakrio ih u dve pećine, po pedeset u svakoj, i donosio im je hleba i vode.)
5Ahav reče Avdiji: „Obiđi sve izvore i potoke u zemlji. Možda ćemo pronaći malo zelene trave da sačuvamo život konjima i mazgama, da nam ne ugine sva stoka.”
6Tako su se među sobom dogovorili kuda će ići. Ahav je sam otišao jednim putem, a Avdija je otišao drugim putem, isto sam.
7Dok je Avdija bio na putu, U susret mu je došao Ilija. Kad ga je Avdija prepoznao, pade ničice i reče: „Jesi li to ti, moj gospodaru Ilija?”
8On mu odgovori: „Ja sam. Idi i reci svom gospodaru: ‘Evo Ilije’.”
9Ali on reče: „Šta sam zgrešio da svog slugu predaješ u ruke Ahavu da me pogubi?
10Tako živ bio Gospod, tvoj Bog, nema naroda ni carstva kuda moj gospodar nije slao da te traže. Kad bi mu rekli: ‘Nije ovde’, tražio bi od tog carstva ili naroda da se zakunu da te nisu našli.
11A ti sad kažeš: ‘Idi i reci svom gospodaru: ‘Evo Ilije.’
12Ali kad odem od tebe, Gospodnji Duh će te odneti ko zna gde. Ako odem i kažem Ahavu, a on te ne nađe, sigurno će me ubiti. A tvoj sluga boji se Gospoda od svoje mladosti.
13Zar moj gospodar nije čuo šta sam učinio kad je Jezavelja ubijala Gospodnje proroke, kako sam sakrio sto Gospodnjih proroka, po pedeset u svakoj pećini, i donosio im hleba i vode?
14A ti sada kažeš: ‘Idi i reci svom gospodaru: ‘Evo Ilije.’ On će me sigurno ubiti.”
15Ali Ilija reče: „Tako živ bio Gospod nad vojskama pred kojim stojim, danas ću mu se pokazati.”
16Tada je Avdija pošao u susret Ahavu i javio mu vest, a Ahav je krenuo pred Iliju.
17Čim Ahav ugleda Iliju, reče mu: „Jesi li ti onaj što donosi nevolju Izraelu?”
18On odgovori: „Ne donosim ja nevolju Izraelu, nego ti i dom tvog oca, jer ste ostavili Gospodnje zapovesti i pošli za likovima Vala.
19A sada zapovedi da se k meni na goru Karmil skupi ceo Izrael zajedno s četristo i pedeset Valovih proroka i četristo proroka koji se klanjaju obrednom deblu, koji jedu za Jezaveljinim stolom.”
20Ahav je pozvao sve Izraelove sinove i skupio proroke na gori Karmil.
21Tada Ilija pristupi celom narodu i reče: „Dokle ćete hramati na dve strane? Ako je Gospod istiniti Bog, idite za njim, a ako je Val, idite za njim.” Ali narod mu ne odgovori ni reči.
22Ilija reče narodu: „Još sam samo ja ostao od Gospodnjih proroka, a Valovih proroka ima četristo i pedeset.
23Neka nam sada daju dva junca pa neka oni izaberu sebi jednog junca, neka ga iseku na komade i stave na drva, ali neka ne pale vatru. A ja ću pripremiti drugog junca i staviću ga na drva, ali neću paliti vatru.
24Tada vi prizovite ime svog boga, a ja ću prizvati Gospodnje ime. Bog koji odgovori vatrom, to je istiniti Bog.” Na to ceo narod odgovori: „Dobro si rekao.”
25Zatim Ilija reče Valovim prorocima: „Najpre vi izaberite jednog junca i pripremite ga, jer vas je više. I prizovite ime svog boga, ali ne palite vatru.”
26Oni su uzeli junca kog im je dao i pripremili ga, a zatim su od jutra do podne prizivali Valovo ime: „Vale, usliši nas!” Ali nije bilo ni glasa ni odgovora. A oni su hramajući igrali oko oltara koji su načinili.
27U podne Ilija poče da im se ruga: „Vičite iz sveg glasa, jer je on bog. Mora da se nešto zamislio, ili treba da obavi nuždu pa je otišao u nužnik. Ili možda spava pa ga treba probuditi!”
28A oni su počeli da viču iz sveg glasa i da se po svom običaju seku bodežima i kopljima dok ih nije oblila krv.
29Kad je prošlo podne, i dalje su se ponašali neobično kao da su pali u proročki zanos sve dok nije došlo vreme da se prinese prinos od žita, ali nije bilo ni glasa ni odgovora niti znaka da iko sluša.
30Na kraju Ilija reče celom narodu: „Pristupite k meni.” Kad mu je pristupio ceo narod, on je počeo da popravlja Gospodnji oltar koji je bio srušen.
31Ilija je uzeo dvanaest kamenova, prema broju plemena sinova Jakova, kome je došla Gospodnja reč: „Ime će ti biti Izrael.”
32Od tih kamenova podigao je oltar u Gospodnje ime. Onda je oko oltara načinio jarak koji je obuhvatao toliko zemlje da se moglo zasejati dve sea mere semena.
33Zatim je naslagao drva, isekao junca na komade i stavio ga na drva. Tada reče: „Napunite četiri krčaga vode i izlijte je na žrtvu paljenicu i na drva.”
34Zatim reče: „Učinite to još jednom.” I učinili su to još jednom. Onda opet reče: „Učinite to i treći put.” I učinili su to i treći put.
35Voda se razlila svuda oko oltara, a i jarak se napunio vodom.
36Kad je došlo vreme da se prinese prinos od žita, prorok Ilija pristupi i reče: „Gospode, Bože Avramov, Isakov i Izraelov, neka se danas obznani da si ti Bog u Izraelu, da sam ja tvoj sluga i da sam sve ovo učinio po tvojoj reči.
37Usliši me, Gospode, usliši me da bi ovaj narod znao da si ti, Gospode, istiniti Bog, i da ti obraćaš njihovo srce.”
38Tada dođe vatra od Gospoda i spali žrtvu paljenicu, drva, kamenje i prašinu, i upi vodu iz jarka.
39Kad to vide, sav narod pade ničice i reče: „Gospod je istiniti Bog! Gospod je istiniti Bog!”
40A Ilija im reče: „Pohvatajte Valove proroke! Ne dajte nijednom da pobegne!” Oni su ih pohvatali, a Ilija ih je zatim odveo u dolinu Kison i tamo ih pobio.
41Zatim Ilija reče Ahavu: „Idi gore, jedi i pij, jer se čuje huka koja najavljuje kišu.”
42Ahav je otišao gore da jede i pije, a Ilija se popeo na vrh Karmila, sagnuo se do zemlje i stavio lice među kolena.
43Zatim svom sluzi reče: „Molim te, idi gore i pogledaj prema moru.” On je otišao i pogledao, a zatim rekao: „Ništa se ne vidi.” A on reče: „Idi opet”, i tako sedam puta.
44Sedmi put sluga reče: „Eno, mali oblak kao čovečiji dlan diže se s mora.” Tada Ilija reče: „Idi i reci Ahavu: ‘Preži konje i idi da te ne uhvati pljusak’!”
45U međuvremenu nebo se zamračilo od oblaka i vetra, i počeo je jak pljusak. Ahav se popeo na kola i odvezao u Jezrael.
46Gospodnja ruka bila je nad Ilijom, i on je podvio skutove haljine svoje i trčao pred Ahavom sve do Jezraela.