Prva knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Alef
17
1Ilija Tesvićanin, jedan od stanovnika Galada, reče Ahavu: „Tako živ bio Gospod, Izraelov Bog, pred kojim stojim, ovih godina neće biti ni rose ni kiše, osim po mojoj reči!”
2Zatim mu je došla Gospodnja reč:
3„Idi odavde i kreni na istok, pa se sakrij kod potoka Horata koji je istočno od Jordana.
4Pićeš vodu iz potoka, a gavranima ću zapovediti da te tamo hrane.”
5On je odmah otišao i postupio po Gospodnjoj reči. Otišao je i nastanio se kod potoka Horata koji je istočno od Jordana.
6Gavrani su mu donosili hleb i meso ujutru i uveče, a vodu je pio iz potoka.
7Ali posle nekog vremena potok je presušio, jer u zemlji nije bilo kiše.
8Tada mu je došla Gospodnja reč:
9„Ustani i pođi u Sareptu, koja pripada Sidonu, pa ostani tamo. Zapovedio sam jednoj udovici u tom mestu da te hrani.”
10On je ustao i otišao u Sareptu. Kad je došao do gradskih vrata ugledao je jednu udovicu koja je skupljala drva. On je pozva i reče: „Molim te, donesi mi u posudi malo vode da pijem.”
11Kad je ona pošla da je donese, on joj doviknu: „Molim te, donesi mi i malo hleba!”
12Ona na to reče: „Tako živ bio Gospod, tvoj Bog, nemam hleba već samo šaku brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. I evo, hoću da skupim malo drva pa da odem i pripremim nešto sebi i svom sinu da to pojedemo, pa da umremo.”
13Tada joj Ilija reče: „Ne boj se. Idi i učini kako si rekla. Samo najpre od toga napravi meni malu pogaču pa mi je donesi, a posle pripremi nešto sebi i svom sinu.
14Jer ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Brašno u ćupu neće se potrošiti niti će ulje u krčagu nestati sve do dana kad Gospod pusti kišu na zemlju’.”
15Ona je otišla i učinila kao što je rekao Ilija. I dugo su imali šta da jedu ona, on i njen dom.
16Brašno u ćupu nije se potrošilo niti je ulje u krčagu nestalo, prema reči koju je Gospod rekao preko Ilije.
17Posle toga se razboleo sin te žene, kod koje je boravio. Njegova bolest je bivala sve teža tako da je na kraju izdahnuo.
18Tada žena reče Iliji: „Zašto si mi to učinio, Božji čoveče? Došao si kod mene da me podsetiš na moj greh i da mi ubiješ sina.”
19Ali on joj reče: „Daj mi svog sina.” Tada ga uze iz njenog naručja, odnese ga u gornju sobu gde je stanovao i položi ga na svoju postelju.
20Onda poče da priziva Gospoda: „Gospode, Bože moj, zar ćeš ovoj udovici kod koje boravim naneti zlo i ubiti joj sina?”
21Zatim se tri puta ispruži nad detetom i povikao k Gospodu: „Gospode, Bože moj, molim te neka se u ovo dete vrati život.”
22Gospod je uslišio Ilijin glas tako da se život deteta vratio u njega i on je oživeo.
23Tada Ilija uze dete, donese ga iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj majci, pa reče: „Vidi, tvoj sin je živ.”
24A žena reče Iliji: „Sada zaista znam da si ti Božji čovek i da je Gospodnja reč u tvojim ustima istinita.”