Knjiga proroka ZaharijeInformacije o knjizi
Zeharija
7
1Četvrte godine cara Darija, četvrtog dana devetog meseca, to jest meseca kisleva, Gospodnja reč došla je Zahariji.
2Vetilj je poslao Sarasara i Regemeleha i njegove ljude da umilostive Gospodnje lice
3i da pitaju sveštenike u domu Gospoda nad vojskama i proroke: „Da li treba da plačem petog meseca i da postim, kao što činim tolike godine?”
4Opet mi je došla reč Gospoda nad vojskama:
5„Kaži celom narodu i sveštenicima: ‘Kad ste postili i naricali petog i sedmog meseca, i tako sedamdeset godina, da li ste meni postili?
6I kad jedete i pijete, zar niste vi oni koji jedu i piju?
7Zar nije trebalo da poslušate reči koje je Gospod objavio preko ranijih proroka, dok su Jerusalim i okolni gradovi još bili nastanjeni i dok je u njima vladao mir, i dok su Negev i Šefela bili nastanjeni’?”
8Gospodnja reč opet je došla Zahariji:
9„Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Po istinskoj pravdi sudite i jedan drugom pokazujte dobrotu i milosrđe!
10Ne obmanjujte udovicu ni siroče, ni stranca ni onoga ko je u nevolji, i u svom srcu ne smišljajte zlo jedan drugome!’
11Ali oni nisu hteli da slušaju, nego su tvrdoglavo okrenuli leđa i zatvorili uši da ne čuju.
12Svoje srce učinili su tvrdim kao kamen korund, da ne bi poslušali zakon i reči koje im je Gospod nad vojskama svojim Duhom slao preko ranijih proroka. Zato se Gospod nad vojskama mnogo razgnevio.”
13„Kad sam ja zvao, oni nisu slušali, zato kad su oni zvali, ja nisam slušao”, kaže Gospod nad vojskama.
14„I olujnim vetrom sam ih rasuo među sve narode koje nisu poznavali, i zemlja je za njima ostala pusta, niko kroz nju nije prolazio niti se vraćao. I tako su lepu zemlju pretvorili u strašan prizor.”