Knjiga proroka ZaharijeInformacije o knjizi
Zeharija
1
1Osmog meseca druge godine Darija, Gospodnja reč došla je Zahariji, sinu Varahije, Idovog sina, proroku:
2„Gospod se mnogo razgnevio na vaše očeve
3Zato im reci: ‘Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Vratite se meni’, govori Gospod nad vojskama, ‘i ja ću se vratiti vama’, kaže Gospod nad vojskama.
4‘Ne budite poput svojih očeva koje su raniji proroci pozivali: ‘Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Molim vas, vratite se sa svojih zlih puteva i odvratite se od svojih zlih dela.’ Ali oni nisu poslušali niti su obratili pažnju na ono što sam govorio’, govori Gospod.
5 ‘Gde su sada vaši očevi? Zar proroci doveka žive?
6Ali moje reči i moji propisi koje sam dao svojim slugama, prorocima, zar nisu stigli vaše očeve? Zato su morali da priznaju: ‘Ono što je Gospod nad vojskama naumio da nam učini, prema našim putevima i prema našim delima, to nam je i učinio’.”
7Dvadeset četvrtog dana jedanaestog meseca, a to je mesec savat, druge godine Darija, Gospodnja reč došla je Zahariji, sinu Varahije, Idovog sina, proroku:
8„Ovo sam video noću: Gle, jedan čovek na riđem konju stoji među stablima mirte u dolini, a iza njega su bili riđi, šaren i beli konj.”
9Tada sam rekao: „Ko su ovi, gospodaru moj?” A anđeo koji je razgovarao sa mnom rekao mi je: „Ja ću ti pokazati ko su oni.”
10Tada je čovek koji je stajao među stablima mirte odgovorio: „Ovo su oni koje je Gospod poslao da obilaze zemlju.”
11Tada su se oni obratili Gospodnjem anđelu koji je stajao među mirtama, i rekli su: „Obišli smo zemlju, i gle, sva je zemlja mirna i počiva.”
12Onda je Gospodnji anđeo odgovorio: „Gospode nad vojskama, dokle ćeš uskraćivati milosrđe Jerusalimu i Judinim gradovima, nad kojima tvoja osuda traje ovih sedamdeset godina?”
13I Gospod je odgovorio anđelu koji je razgovarao sa mnom, prijatnim rečima, utešnim rečima.
14Anđeo koji je razgovarao sa mnom rekao mi je: „Objavi ove reči: ‘Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Revnujem za Jerusalim i za Sion s velikom revnošću.
15Žestoko sam se razgnevio na bezbrižne narode, jer sam bio malo gnevan, ali oni su pogoršali nevolju.
16Zato ovako kaže Gospod: ‘Vratiću se u Jerusalim s milosrđem. Moj dom biće sagrađen u njemu’, govori Gospod nad vojskama, ‘i merno uže rastezaće se preko Jerusalima.’
17Objavi i ove reči: ‘Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Moji gradovi opet će se prelivati dobrom, i ja, Gospod, opet ću se sažaliti na Sion i opet ću izabrati Jerusalim’.”
18Tada sam podigao oči i pogledao, kad gle, četiri roga.
19I upitao sam anđela koji je razgovarao sa mnom: „Šta je to?” A on mi je odgovorio: „To su rogovi koji su rasejali Judu, Izrael i Jerusalim.”
20Zatim mi je Gospod pokazao četvoricu zanatlija.
21A ja sam pitao: „Šta su ovi došli da rade?” On je odgovorio: „To su rogovi koji su rasejali Judu do te mere da više niko ne podiže svoju glavu. A ovi su došli da ih zaplaše, da obore rogove narodima koji podižu rog protiv Judine zemlje, da je raseju.”