Knjiga o sudijamaInformacije o knjizi
Šofetim
9
1Avimeleh, Jerovalov sin, otišao je u Sihem kod braće svoje majke i rekao je njima i celoj rodbini s majčine strane:
2„Molim vas, kažite svim stanovnicima Sihema: ‘Šta vam je bolje, da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi Jerovalovi sinovi, ili da nad vama vlada jedan čovek? Setite se da sam ja vaša kost i vaše meso’.”
3Tako su braća njegove majke prenela sve njegove reči svim stanovnicima Sihema i njihovo srce se priklonilo Avimelehu, jer su rekli: „On je naš brat.”
4Dali su mu sedamdeset srebrnika iz Val-Veritovog hrama, čime je Avimeleh unajmio besposlene i drske ljude, koji su mu se pridružili.
5Zatim je otišao u dom svog oca u Ofri i na jednom kamenu pobio svoju braću, Jerovalove sinove, sedamdeset ljudi. Ali ostao je Jotam, najmlađi Jerovalov sin, jer se sakrio.
6Kasnije su se okupili svi stanovnici Sihema i svi stanovnici Mila te su otišli i kod velikog drveta, kod stuba koji je stajao u Sihemu, postavili Avimeleha za cara.
7Kada su to javili Jotamu, on je otišao i stao navrh gore Garizim i povikao na sav glas: „Čujte me, stanovnici Sihema, a i neka Bog čuje vas!
8Jednom su pošla stabla da pomažu sebi cara. Tako su rekla maslini: ‘Budi nam ti car.’
9Ali maslina im je odgovorila: ‘Zar da se odreknem svog ulja koje je na slavu Bogu i ljudima, pa da se njišem nad drugim stablima?’
10Zatim su stabla rekla smokvi: ‘Dođi ti pa nam budi car.’
11Ali smokva im je rekla: ‘Zar da se odreknem svoje slasti i svog dobrog ploda, pa da se njišem nad drugim stablima?’
12Onda su stabla rekla vinovoj lozi: ‘Dođi ti da nam budeš car.’
13A vinova loza im je odgovorila: ‘Zar da se odreknem svoje šire koje prija Bogu i ljudima, pa da se njišem nad drugim stablima?’
14Na kraju su sva stabla rekla trnovitom grmu: ‘Dođi ti da nam budeš car.’
15A trnoviti grm je odgovorio stablima: ‘Ako zaista želite da me pomažete za cara, dođite i sklonite se u moj hlad. A ako nećete, neka izađe vatra iz trnovitog grma i proguta livanske kedrove.’
16A sada, ako ste ispravno i pošteno postupili kada ste Avimeleha postavili za cara, ako ste učinili dobro Jerovalu i njegovom domu i ako ste mu učinili kako je zaslužio po onome što je činio
17jer se moj otac borio za vas i svoju dušu je izložio opasnosti da bi vas izbavio iz ruku Madijanaca,
18a vi ste danas ustali na dom mog oca i na jednom kamenu ste pobili njegove sinove, sedamdeset ljudi, i postavili ste Avimeleha, sina njegove robinje, za cara nad stanovnicima Sihema samo zato što je on vaš brat
19dakle, ako ste danas postupili ispravno i pošteno prema Jerovalu i njegovom domu, radujte se s Avimelehom, a i on neka se raduje s vama.
20Ali ako niste, neka izađe vatra od Avimeleha i proguta stanovnike Sihema i stanovnike Mila, i neka izađe vatra od stanovnika Sihema i od stanovnika Mila i proguta Avimeleha.”
21Tada je Jotam otišao i pobegao u Vir gde je i ostao zbog svog brata Avimeleha.
22Avimeleh je tri godine oholo vladao kao knez nad Izraelom.
23Tada je Bog dopustio da duh razdora zavlada između Avimeleha i stanovnika Sihema, i stanovnici Sihema su izneverili Avimeleha.
24To je bilo zato što je trebalo da se osveti zločin počinjen nad sedamdeset Jerovalovih sinova i da njihova krv padne na njihovog brata Avimeleha, jer ih je ubio, i na stanovnike Sihema, jer su mu pomogli da ubije svoju braću.
25Stanovnici Sihema postavili su mu zasede po gorskim vrhovima i pljačkali su svakog ko bi prošao pored njih onim putem. Za to je saznao Avimeleh.
26Onda je Gal, Evedov sin, došao sa svojom braćom i prešao u Sihem. Stanovnici Sihema s pouzdanjem su mu se priklonili.
27Po običaju su otišli u polje da beru grožđe u svojim vinogradima, gaze ga i vesele se, a onda su otišli u hram svog boga da jedu, piju i proklinju Avimeleha.
28Tada Gal, Evedov sin, reče: „Ko je Avimeleh? Zar nije on Jerovalov sin? I ko je Zevul, njegov poverenik u Sihemu? Zašto njima da služimo? Bolje da služite ljudima Emora, Sihemovog oca. Zašto da služimo Avimelehu?
29Kada bi ovaj narod bio pod mojom rukom, svrgnuo bih Avimeleha.” I poručio je Avimelehu: „Sakupi veliku vojsku pa kreni u boj.”
30Kada je Zevul, gradski knez, čuo reči Gala, Evedovog sina, veoma se razgnevio.
31Zato je u tajnosti poslao glasnike Avimelehu, i poručio mu: „Evo, Gal, Evedov sin, i njegova braća došli su u Sihem i sada bune grad protiv tebe.
32Zato ti i tvoji ljudi ustanite noću i postavite zasedu u polju.
33A rano ujutru, kad ograne sunce, ustani i udari na grad. Kada on i njegovi ljudi izađu na tebe, učini s njim šta želiš.”
34Tako su Avimeleh i svi oni koji su bili s njim ustali noću i postavili oko Sihema zasedu rasporedivši ljude u četiri čete.
35Gal, Evedov sin, izašao je i stao na gradska vrata. Tada su Avimeleh i njegovi ljudi izašli iz zasede.
36Čim ih je Gal ugledao, reče Zevulu: „Gle, ljudi silaze s gorskih vrhova.” A Zevul mu odgovori: „Od senki s gora čini ti se da vidiš ljude.”
37Gal opet reče: „Gle, ljudi silaze s uzvišice koja je usred zemlje, a jedna četa dolazi putem od velikog drveta Meonenima.”
38Na tomu Zevul odgovori: „Gde su sada tvoje reči kojima si se hvalio: ‘Ko je Avimeleh da mu služimo?’ Zar nisu ovo ljudi koje si ti odbacio? Izađi sad i bori se protiv njih.”
39Gal je bio na čelu stanovnika Sihema i krenuo je u borbu protiv Avimeleha.
40Ali Avimeleh ga je poterao pa je on pobegao pred njim. Mnogi su padali mrtvi, sve do gradskih vrata.
41Avimeleh je ostao u Arumi, a Zevul je proterao Gala i njegovu braću, tako da više nisu mogli da žive u Sihemu.
42Sledećeg dana narod je izašao u polje. To su javili Avimelehu.
43On je uzeo svoje ljude, podelio ih u tri čete i postavio zasedu u polju. Kada je video da narod izlazi iz grada, krenuo je na njih i pobio ih.
44Avimeleh i čete koje su bile s njim navalili su napred i postavili se kod gradskih vrata, dok su dve čete udarile na sve koji su bili u polju i pobile ih.
45Tako je Avimeleh ceo taj dan osvajao grad i na kraju ga je i osvojio. Pobio je ljude u gradu, a grad razorio i posuo solju.
46Kada su to čuli svi stanovnici sihemske kule, otišli su u podrum hrama boga Verita.
47Kad su Avimelehu javili da su se okupili svi stanovnici sihemske kule,
48Avimeleh je otišao na goru Salmon zajedno sa svojim ljudima. Uzeo je u ruke sekiru, odsekao jednu granu s drveta, podigao je, stavio na rame i rekao svojim ljudima: „Što ste videli da sam ja učinio, brzo i vi činite!”
49Tada su svi odsekli po granu i krenuli za Avimelehom. Zatim su grane nabacali na podrum i zapalili vatru nad onima koji su bili u podrumu. Tako su poginuli svi stanovnici sihemske kule, oko hiljadu muškaraca i žena.
50Avimeleh je onda otišao na Teves, opkolio ga i osvojio.
51Usred grada bila je jaka kula u koju su pobegli svi muškarci i žene, svi stanovnici tog grada. Zatvorili su vrata za sobom i popeli se na krov kule.
52Avimeleh je došao do kule i napao je. Kad je skoro došao do vrata kule da ih spali vatrom,
53jedna žena baci mlinski kamen na glavu Avimelehu i razbi mu lobanju.
54On brzo pozva slugu koji mu je nosio oružje i reče mu: „Izvuci mač i ubij me, da se ne bi za mene govorilo: ‘Ubila ga je žena’.” Njegov sluga ga je odmah probo i on je umro.
55Kada su Izraelci videli da je Avimeleh poginuo, svi su se vratili u svoje mesto.
56Tako je Bog Avimelehu vratio zlo koje je on naneo svom ocu kada je pobio svoju braću, njih sedamdeset.
57Bog je učinio da se sve zlo koje su činili stanovnici Sihema vrati njima na glavu, i tako ih je stiglo prokletstvo Jotama, Jerovalovog sina.