Knjiga o sudijamaInformacije o knjizi
Šofetim
19
1U ono vreme nije bilo cara u Izraelu. Jedan Levit je živeo u zabačenom kraju brdovitog područja Jefrema. On je uzeo za inoču jednu ženu iz Vitlejema u Judi.
2Njegova inoča bila mu je neverna. Na kraju je otišla od njega u kuću svog oca u Vitlejem u Judi i tu je ostala četiri meseca.
3Tada je njen muž ustao i pošao za njom da ljubazno razgovara s njom i da je vrati nazad. Imao je sa sobom svog slugu i dva magarca. Ona ga je uvela u kuću svog oca. Kada ga je otac mlade žene ugledao, veoma se obradovao njegovom dolasku.
4Njegov tast, otac mlade žene, zadržao ga je, tako da je ostao s njim tri dana. Jeli su i pili, i on je tu noćivao.
5Četvrtog dana su kao i obično ustali rano ujutru, a on se spremao da pođe. Ali otac mlade žene reče svom zetu: „Uzmi zalogaj hleba da okrepiš svoje srce, pa onda idite.”
6Tako su seli i obojica su jeli i pili. Zatim je otac mlade žene rekao čoveku: „Hajde, molim te, prenoći ovde i neka se veseli tvoje srce.”
7Kada je čovek ustao da pođe, njegov tast ga je nagovorio da ostane pa je on tu prenoćio još jednu noć.
8Kada je petog dana opet ustao rano da pođe, otac mlade žene mu reče: „Molim te, okrepi svoje srce.” Tako su jeli i sedeli zajedno dok nije počelo da se smrkava.
9Tada je čovek ustao da pođe, zajedno sa svojom inočom i svojim slugom. Ali njegov tast, otac mlade žene, reče mu: „Dan je već pri kraju i smrkava se. Molim te, prenoćite ovde. Dan je na izmaku, prenoći ovde i neka ti se srce veseli. A sutra poranite, pa pođite na put i vratite se u svoj šator.”
10Ali čovek nije hteo da prenoći, već je ustao, pošao na put i došao pred Jevus, to jest Jerusalim. Imao je sa sobom dva osedlana magarca, inoču i slugu.
11Kada su bili blizu Jevusa, bio je već skoro mrak, pa je sluga rekao svom gospodaru: „Hajde da svratimo u ovaj jevusejski grad i prenoćimo u njemu.”
12Ali gospodar mu je rekao: „Nećemo svraćati u grad tuđinaca koji nisu Izraelovi sinovi, nego ćemo otići do Gavaje.”
13Još je rekao svom sluzi: „Požurimo da stignemo u neko od tih mesta i da prenoćimo u Gavaji ili u Rami.”
14Tako su pošli dalje i nastavili put, a sunce je počelo da zalazi kad su došli blizu Venijaminove Gavaje.
15Tu su skrenuli prema Gavaji da prenoće. Ušli su u grad i seli na gradski trg, ali niko ih nije primio u kuću da prenoće.
16Jedan starac se uveče vraćao s posla na njivi, a bio je iz brdovitog područja Jefrema i živeo je u Gavaji. Stanovnici tog mesta bili su iz Venijaminovog plemena.
17Kada je podigao oči, video je na gradskom trgu čoveka, putnika. Starac ga upita: „Kuda ideš i odakle dolaziš?”
18On mu odgovori: „Na putu smo iz Vitlejema u Judi i idemo u zabačeni kraj brdovitog područja Jefrema. Ja sam odatle, a išao sam u Vitlejem u Judi. Sada se vraćam svojoj kući, ali nema nikog da me primi u svoju kuću.
19Imam i slame i hrane za magarce, hleba i vina za sebe i tvoju robinju i za momka koji je sa mnom, tvojim slugom. Ništa mi ne treba.”
20Tada starac reče: „Mir tebi! Šta god ti treba, moja je briga. Samo nemoj ostati preko noći na trgu.”
21Starac ga je doveo u svoju kuću i bacio hranu magarcima. Zatim su oprali noge pa su jeli i pili.
22Dok su se oni gostili, stanovnici grada, pokvareni ljudi, opkolili su kuću, nagrnuvši na vrata. Vikali su starcu, vlasniku one kuće: „Izvedi čoveka koji je ušao u tvoju kuću da imamo odnose s njim!”
23Tada je vlasnik kuće izašao i rekao im: „Ne, braćo moja, ne činite zla, molim vas, jer je taj čovek ušao u moju kuću. Ne činite takvo sramno i bezumno delo.
24Evo moje kćeri device i njegove inoče. Dajte da vam njih izvedem, pa njih zlostavljajte i činite im šta hoćete. Ali ovom čoveku ne činite to sramno i bezumno delo.”
25Ali ljudi nisu hteli da ga slušaju. Tada je onaj čovek uzeo svoju inoču i izveo im je. Oni su je silovali i zlostavljali celu noć do jutra, a kad je počelo da sviće, pustili su je.
26Pred svitanje, žena je došla i pala pred vrata kuće onog čoveka gde je bio njen gospodar i ostala je tu da leži dok nije svanulo.
27Ujutru je njen gospodar ustao, otvorio kućna vrata i izašao da bi krenuo svojim putem, kad gle, žena, njegova inoča, ležala je na ulazu u kuću s rukama na pragu.
28On joj reče: „Ustani, idemo.” Ali nije bilo odgovora. Tada ju je čovek stavio na magarca i krenuo na put u svoje mesto.
29Kada je ušao u svoju kuću, uzeo je nož i isekao svoju inoču na dvanaest komada koje je poslao u sve krajeve Izraela.
30Svi koji su to videli rekli su: „Ovako nešto nikada se nije desilo niti se videlo od dana kada su Izraelovi sinovi izašli iz egipatske zemlje, pa do danas. Razmislite o tome, posavetujte se i iznesite svoje mišljenje.”