Knjiga o sudijamaInformacije o knjizi
Šofetim
11
1Jeftaj iz Galada bio je snažan i hrabar čovek. Bio je sin bludnice, a otac mu je bio Galad.
2Galad je imao još jednu ženu koja mu je rodila sinove. Kada su sinovi te žene odrasli, oterali su Jeftaja, govoreći mu: „Nećeš imati nasledstva u domu našeg oca, jer si sin druge žene.”
3Zato je Jeftaj pobegao od svoje braće i nastanio se u zemlji Tov. Oko Jeftaja su se okupili ljudi koji su ostali bez posla i s njim su odlazili u pljačku.
4Posle nekog vremena, Amonovi sinovi su napali Izrael.
5Kada su Amonovi sinovi napali Izrael, galadske starešine su otišle da dovedu Jeftaja iz zemlje Tov.
6Rekle su mu: „Dođi da nam budeš zapovednik, da se borimo protiv Amonovih sinova.”
7A Jeftaj reče galadskim starešinama: „Zar me vi niste mrzeli pa ste me zato oterali iz doma mog oca? Zašto sada kad ste u nevolji dolazite kod mene?”
8Tada galadske starešine odgovoriše Jeftaju: „Došli smo kod tebe da pođeš s nama i boriš se protiv Amonovih sinova i da budeš poglavar nad nama i nad svim stanovnicima Galada.”
9Jeftaj reče galadskim starešinama: „Ako me povedete nazad da se borim protiv Amonovih sinova pa mi ih Gospod preda, biću vam poglavar!”
10Tada galadske starešine rekoše Jeftaju: „Neka nas Gospod čuje i neka sudi između nas ako ne učinimo kako si rekao.”
11Tako je Jeftaj otišao s galadskim starešinama i narod ga je postavio za svog poglavara i zapovednika. Jeftaj je sve to ponovio pred Gospodom u Mispi.
12Zatim je Jeftaj poslao glasnike caru Amonovih sinova i poručio mu: „Šta imaš protiv mene pa si došao da se boriš sa mnom u mojoj zemlji?”
13A car Amonovih sinova reče Jeftajevim glasnicima: „Izrael je po izlasku iz Egipta uzeo moju zemlju od Arnona do Javoka i Jordana. Zato je sada mirno vrati.”
14Ali Jeftaj opet posla glasnike caru Amonovih sinova
15i poruči mu: „Ovako kaže Jeftaj: ‘Izrael nije uzeo ni moavsku zemlju ni zemlju Amonovih sinova.
16Jer kad je Izrael izašao iz Egipta, išao je pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadis.
17Tada je Izrael poslao glasnike edomskom caru i poručio mu: ‘Molim te, pusti da prođem kroz tvoju zemlju’, ali edomski car nije poslušao. Poslao je glasnike i moavskom caru, ali je i on odbio. Tako je Izrael ostao u Kadisu.
18Dok su išli pustinjom, zaobišli su edomsku i moavsku zemlju. Išli su istočno od moavske zemlje i ulogorili se na području oko Arnona. Nisu prelazili moavsku granicu, jer je Arnon bio moavska granica.
19Zatim je Izrael poslao glasnike amorejskom caru Sionu koji je vladao u Esevonu. Izrael mu je poručio: „Molim te, pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju do mesta u koje idemo.”
20Ali Sion nije verovao Izraelcima da će samo proći kroz njegovo područje i zato je okupio ceo svoj narod, ulogorio se u Jasi i napao Izrael.
21Tada je Gospod, Izraelov Bog, dao Siona i ceo njegov narod u ruke Izraelu koji ih je porazio. Izrael je zauzeo svu zemlju Amoreja koji su živeli u toj zemlji.
22Tako je osvojio svu amorejsku zemlju od Arnona do Javoka i od pustinje do Jordana.
23A sada kada je Gospod, Izraelov Bog, oterao Amoreje pred svojim narodom Izraelom, ti želiš da oteraš taj narod.
24Zar nećeš oterati sve one koje ti Hemos, tvoj bog, daje da ih oteraš? A mi ćemo oterati sve koje Gospod, naš Bog, otera pred nama.
25Zar si ti bolji od Valaka, Seforovog sina, moavskog cara? Da li se on prepirao s Izraelom? Da li se borio protiv njega?
26Izrael već trista godina živi u Esevonu i njegovim okolnim gradovima, Aroiru i njegovim okolnim gradovima, a i u svim gradovima uz Arnon, pa zašto im za to vreme niste sve to oteli?
27Ja tebi nisam zgrešio, a ti si nepravedan prema meni jer se boriš protiv mene. Neka Gospod danas bude sudija i neka sudi između Izraelovih sinova i Amonovih sinova.”
28Ali car Amonovih sinova nije poslušao reči koje mu je poručio Jeftaj.
29Tada je Gospodnji Duh sišao na Jeftaja i on je prošao kroz Galad i Manasijino područje, prošao je i kroz Mispu u Galadu, a od Mispe u Galadu došao je do Amonovih sinova.
30Jeftaj se zavetovao Gospodu rečima: „Ako mi predaš u ruke Amonove sinove,
31neka Gospodu pripadne ko god izađe na vrata mog doma, ko pođe meni u susret kad se vratim kao pobednik nad Amonovim sinovima. Njega ću dati kao žrtvu paljenicu.”
32Tako je Jeftaj krenuo na Amonove sinove da se bori protiv njih i Gospod ih je predao njemu u ruke.
33Napadao ih je od Aroira do Minita, u dvadeset gradova, i sve do Avel-Keramima i naneo im je veliki poraz. Tako su Amonovi sinovi bili pokoreni pred Izraelovim sinovima.
34Zatim se Jeftaj vratio svojoj kući u Mispu, kad gle, u susret mu je izašla njegova kći udarajući u daire i igrajući! Ona mu je bila jedinica. Osim nje nije imao ni sinova ni kćeri.
35Kada je ugleda, razdera svoje haljine i reče: „Jao, kćeri moja! Zavila si me u veliku tugu! Kako baš tebi nevolju da nanesem! Ja sam se zavetovao Gospodu i ne mogu poreći to što sam zavetovao.”
36Ona mu odgovori: „Oče moj, ako si se zavetovao Gospodu, učini sa mnom onako kako si mu rekao, jer se Gospod osvetio tvojim neprijateljima, Amonovim sinovima.”
37Zatim reče svom ocu: „Ispuni mi još ovu molbu: daj mi dva meseca i pusti me da sa svojim drugaricama odem u gore i da oplačem svoje devičanstvo.”
38On joj reče: „Idi!” Tako ju je pustio na dva meseca. Ona je otišla u gore sa svojim prijateljicama i oplakala svoje devičanstvo.
39Kada su prošla dva meseca, vratila se svom ocu i on je postupio s njom prema svom zavetu. Ona nikada nije legla s muškarcem. Od tada je u Izraelu postao običaj
40da svake godine, četiri dana u godini, Izraelove kćeri idu da čine pomen ćerki Jeftaja iz Galada.