Knjiga proroka SofonijaInformacije o knjizi
Cfanija
2
1„Skupi se, skupi se narode koji nemaš stida!
2Pre nego što se izvrši presuda, pre nego što dan prođe kao pleva na vetru, pre nego što dođe na vas žestoki gnev Gospodnji, pre nego što dođe na vas dan gneva Gospodnjeg,
3tražite Gospoda, svi krotki na zemlji, koji izvršavate zakon njegov! Tražite pravednost, tražite krotost, i možda ćete biti zaštićeni u dan gneva Gospodnjeg!
4Jer će Gaza biti napuštena, Askalon pretvoren u pustoš. Azot će u podne biti proteran, Akaron će iz korena biti iščupan.”
5„Teško stanovnicima primorskih krajeva, narodu heretejskom! Evo Gospodnje reči protiv vas! Hanane, filistejska zemljo, uništiću te, tako da u tebi ne bude stanovnika.
6Primorski krajevi postaće pašnjaci, s bunarima za pastire i kamenim torovima za ovce.
7Ti krajevi pripašće preostalima od Judinog doma. Tu će oni naći pašu. U askalonskim kućama uveče će počivati, jer će Gospod, Bog njihov, pogledati na njih i vratiti njihov zarobljeni narod.”
8„Čuo sam ruganje Moavovo i uvrede sinova Amonovih, kojima su sramotili moj narod i oholo pretili njegovoj zemlji.
9Zato, tako ja bio živ”, govori Gospod nad vojskama, Izraelov Bog, „Moav će postati kao Sodom, a sinovi Amonovi kao Gomor, mesto obraslo koprivom, jama puna soli, večna pustoš. Oni koji su preostali iz mog naroda opleniće ih i ostatak mog naroda osvojiće ih.
10To će im biti za ponos njihov, jer su se rugali narodu Gospoda nad vojskama i oholo mu pretili.
11Ja, Gospod, strahom ću ih ispuniti, jer ću sve bogove zemaljske nemoćnim učiniti, i meni će se ljudi klanjati, svaki sa svog mesta, sva ostrva naroda.”
12„I vi, Etiopljani, vi ćete biti pobijeni mojim mačem.”
13„Bog će svoju ruku pružiti na sever i uništiće Asiriju. Nineviju će u pustoš pretvoriti, u bezvodni kraj poput pustinje.
14„I usred nje ležaće krda, razne divlje životinje zemaljske. I pelikan i bodljikavo prase noćivaće među glavama stubova njenih. Glas će se čuti na prozoru. Pustošenje će biti na pragu, jer će on poskidati drvenu oplatu.
15To je onaj veseli grad koji je spokojno živeo, koji je u svom srcu govorio: ‘Ja, i niko drugi!’ Kako je postao strašan prizor i prebivalište divljih životinja! Ko god prođe pored njega u čudu će zviždati, odmahivaće svojom rukom.”