Rimljanima poslanicaInformacije o knjizi
9
1Istinu govorim u Hristu, ne lažem, jer moja savest svedoči sa mnom u Svetom Duhu,
2da su mi velika tuga i neprekidan bol u srcu.
3Jer bih želeo da ja lično budem proklet i odvojen od Hrista u korist svoje braće, koji su mi rod po telu.
4Oni su Izraelci i njih je Bog posinio i njima pripadaju slava i savezi i Zakon i služba Bogu i obećanja.
5Njihovi su i praočevi i od njih je po telu potekao Hrist. Neka je Bog, koji je iznad svega, blagoslovljen u svu večnost. Amin.
6Međutim, to ne znači da je Božja reč zatajila. Jer nisu Izrael svi koji potiču od Izraela.
7Niti su svi Avramova deca samo zato što su njegovo potomstvo, nego kao što piše: „Ono što će se nazvati ‘tvojim potomstvom’ doći će preko Isaka.”
8To jest, deca dobijena po telu nisu ujedno i Božja deca, nego se deca dobijena po obećanju računaju kao potomstvo.
9Jer obećanje je glasilo ovako: „Doći ću dogodine u ovo doba i Sara će imati sina.”
10Ali nije samo tada dato obećanje, nego i kad je Rebeka začela blizance s jednim čovekom, s našim praocem Isakom.
11Dok se još nisu rodili niti učinili kakvo dobro ili zlo - da bi Božja namera o izboru i dalje zavisila od onoga koji poziva, a ne od dela -
12bilo joj je rečeno: „Stariji će služiti mlađem.”
13Kao što je napisano: „Jakova sam voleo, a Isava zamrzeo.”
14Dakle, šta ćemo reći? Ima li kod Boga nepravde? Nipošto!
15Jer Mojsiju kaže: „Smilovaću se onome kome želim da se smilujem, i biću milostiv onome kome želim da budem milostiv.”
16Dakle, to ne zavisi od onoga ko ima želju niti od onoga ko se trudi, nego od Boga, koji pokazuje milosrđe.
17Jer Pismo za faraona kaže: „Ostavio sam te da živiš, da na tebi pokažem svoju moć i da se moje ime objavi po celoj zemlji.”
18Dakle, nekima pokazuje milosrđe jer tako želi, a nekima daje da budu tvrdokorni jer tako želi.
19Na to ćeš mi reći: „Zašto onda Bog okrivljuje ljude? Pa ko se može odupreti njegovoj volji?”
20Čoveče, ko si ti da prigovaraš Bogu? Zar će delo reći svom tvorcu: „Zašto si me ovakvim napravio?”
21Zar grnčar nema vlast nad glinom da od iste gline napravi jednu posudu za časnu upotrebu, a drugu za nečasnu upotrebu?
22Pa šta ako je Bog, iako je hteo da pokaže gnev i da obznani svoju moć, s puno trpljenja podnosio posude gneva spremne za uništenje,
23da bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unapred pripremio za slavu,
24naime na nama, koje je pozvao ne samo između Judejaca nego i između neznabožaca?
25Tako i u Osiji kaže: „One koji nisu moj narod zvaću ‘svojim narodom’ i onu koja nije voljena zvaću ‘voljenom’.”
26I na mestu gde im je bilo rečeno: „Vi niste moj narod”, tamo će se nazvati „sinovima živog Boga”.
27A Isaija viče o Izraelu: „Ako bi Izraelovih sinova brojem bilo i kao peska morskog, samo će se ostatak spasti.
28Jer Gospod će se potpuno i brzo obračunati s onima što žive na zemlji.”
29I kao što je Isaija prorekao: „Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio potomstvo, bili bismo kao Sodom, bili bismo slični Gomoru.”
30Dakle, šta ćemo reći? Da su neznabošci, iako ne traže pravednost, postigli pravednost, pravednost koja proizlazi iz vere.
31A Izrael, iako je tražio zakon pravednosti, nije uspeo da postigne svrhu tog zakona.
32Zašto? Zato što ga nije tražio verom, nego delima. Spotakli su se na „kamen spoticanja”,
33kao što je napisano: „Gle, postavljam na Sionu kamen spoticanja i stenu posrtanja, ali niko ko veruje u njega neće se razočarati.”