Rimljanima poslanicaInformacije o knjizi
14
1Prihvatite onoga ko je slab u veri, ali ne zato da prosuđujete nedoumice koje se javljaju u mislima.
2Neko veruje da sme sve da jede, a onaj ko je slab jede bilje.
3Ko jede, neka ne prezire onoga ko ne jede, a ko ne jede, neka ne osuđuje onoga ko jede, jer ga je Bog prihvatio.
4Ko si ti da osuđuješ tuđeg slugu? Njegov gospodar odlučuje da li će on stajati ili pasti. A stajaće, jer ga Gospod može podržati.
5Neko smatra da je jedan dan važniji od drugog, a drugi smatra da su svi dani jednaki. Neka svako bude potpuno uveren u svoje mišljenje.
6Ko misli da je neki dan poseban, zbog Gospoda tako misli. I ko jede, zbog Gospoda jede, jer zahvaljuje Bogu, a ko ne jede, zbog Gospoda ne jede, i takođe zahvaljuje Bogu.
7Jer niko od nas ne živi samo sebi i niko ne umire samo sebi.
8Jer ako živimo, Gospodu živimo, i ako umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, bilo da živimo bilo da umiremo, Gospodu pripadamo.
9Zato je Hristos umro i oživeo, da bude Gospodar i mrtvima i živima.
10A ti, zašto osuđuješ svog brata? Ili zašto prezireš svog brata? Jer svi ćemo stati pred Božju sudsku stolicu.
11Jer je pisano: „‘Tako ja bio živ’, kaže Gospod, ‘preda mnom će se saviti svako koleno i svaki će jezik javno priznati Boga’.”
12Dakle, svako će od nas položiti Bogu račun za sebe.
13Zato nemojmo više osuđivati jedni druge, nego radije odlučite da ne stavljate pred brata nešto zbog čega bi se mogao spotaći ili posrnuti.
14Znam i uveren sam u Gospodu Isusu da ništa nije nečisto samo po sebi. Samo ako neko smatra nešto nečistim, njemu je to nečisto.
15Jer ako je zbog hrane tvoj brat žalostan, više ne postupaš po ljubavi. Nemoj svojom hranom da upropastiš onoga za koga je Hristos umro.
16Ne dajte, dakle, da se loše govori o vašim dobrim delima.
17Jer Božje carstvo nije jelo i piće, nego pravednost i mir i radost po Svetom Duhu.
18Jer ko tako služi Hristu, služi Bogu, a i ljudi ga cene.
19Zato se trudimo da unapređujemo mir i da se međusobno izgrađujemo.
20Ne rušite Božje delo zbog jela. Zaista, sve je čisto, ali štetno je ako neko jede i time drugog navodi na spoticanje.
21Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne činiti ništa zbog čega bi se tvoj brat mogao spotaći.
22Uverenje koje imaš zadrži za sebe pred Bogom. Srećan je onaj ko samog sebe ne osuđuje zbog onoga što je odlučio da učini.
23Ali ako se dvoumi, već je osuđen ako jede, jer ne jede iz uverenja. A sve što se ne čini iz uverenja, greh je.