Rimljanima poslanicaInformacije o knjizi
11
1Pitam dakle: Zar je Bog odbacio svoj narod? Nipošto! Jer i ja sam Izraelac, od Avramovog potomstva, od Venijaminovog plemena.
2Bog nije odbacio svoj narod, kome je prvo poklonio pažnju. Pa zar ne znate šta Pismo kaže o Iliji, kako se žalio Bogu na Izrael?
3„Gospode, pobili su tvoje proroke, raskopali su tvoje oltare. Samo sam ja ostao, a i moju dušu traže.”
4Ali šta mu je Bog rekao? „Ostavio sam sebi sedam hiljada ljudi koji nisu savili koleno pred Valom.”
5Tako se, dakle, i u sadašnje vreme pojavio ostatak izabran blagodaću.
6A ako se to dogodilo blagodaću, onda to više nije po delima, inače blagodat više ne bi bila nezaslužena.
7Šta dakle reći? Izrael nije dobio ono što usrdno traži, ali izabrani su to dobili. A ostalima je srce otvrdlo,
8kao što je napisano: „Bog im je dao duh dubokog sna, oči da ne vide i uši da ne čuju,” sve do današnjeg dana.
9I David kaže: „Neka im njihova trpeza postane zamka i klopka i kamen spoticanja i plata!
10Neka im oči potamne da ne vide i leđa njihova stalno budu pognuta.”
11Zato pitam: Da li su se spotakli tako da su pali? Nipošto! Nego zbog njihovog pogrešnog koraka dolazi spasenje ljudima iz drugih naroda, da se izazove ljubomora Izraelovog naroda.
12A ako je njihov pogrešan korak bogatstvo za svet i njihovo umanjenje bogatstvo za ljude iz drugih naroda, koliko će to više biti njihov puni broj!
13A sad govorim vama koji ste iz drugih naroda. Pošto sam ja apostol poslat drugim narodima, veličam svoju službu,
14ne bih li nekako izazvao ljubomoru onih koji su moje telo i spasao neke od njih.
15Jer ako je njihovo odbacivanje pomirenje za svet, šta će tek biti njihovo prihvatanje, ako ne prelaz iz smrti u život?
16Ako su prvine testa svete, sveto je i celo testo. I ako je koren svet, svete su i grane.
17Ali ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, nakalemljen među preostale, pa imaš udela u blagoslovima koje daje koren masline,
18nemoj da se uznosiš nad granama. A ako se uznosiš nad njima, seti se: Ne nosiš ti koren, nego koren tebe.
19Na to ćeš reći: „Grane su odlomljene da ja budem nakalemljen.”
20Dobro! Oni su odlomljeni jer nisu imali vere, a ti stojiš zbog vere. Nemoj više visoko misliti o sebi, nego se boj.
21Jer ako Bog nije poštedeo prirodne grane, neće ni tebe poštedeti.
22Pogledaj, dakle, Božju dobrotu i strogost - strogost prema onima koji su pali, a Božju dobrotu prema tebi, ako ostaneš u njegovoj dobroti. U protivnom, i ti ćeš biti odsečen.
23A i oni će, ako ne ostanu u svom neverovanju, biti nakalemljeni, jer ih Bog može opet nakalemiti.
24Jer ako si ti odsečen od masline koja je po prirodi divlja i protivno prirodi nakalemljen na pitomu maslinu, koliko će lakše ovi koji su prirodne grane biti nakalemljeni na sopstvenu maslinu!
25Jer ne želim, braćo, da budete u neznanju u pogledu ove tajne, kako ne biste sami sebe smatrali mudrima: nekima od Izraela otvrdlo je srce dok ne uđe puni broj ljudi iz drugih naroda.
26I tako će sav Izrael biti spasen. Kao što je napisano: „Izbavitelj će doći sa Siona i odvratiće bezbožna dela od Jakova.
27I ovo je savez koji ću sklopiti s njima, kad uklonim njihove grehe.”
28Istina, u pogledu dobre vesti oni su neprijatelji, za vašu dobrobit, ali u pogledu Božjeg izbora oni su voljeni zbog svojih praočeva.
29Jer Bog neće zažaliti zbog svojih darova i poziva.
30Jer kao što ste vi nekada bili neposlušni Bogu, pa vam je sada zbog njihove neposlušnosti ukazano milosrđe,
31tako su i oni sada neposlušni, zbog čega je vama ukazano milosrđe, da bi i njima sada bilo ukazano milosrđe.
32Jer Bog je sve ljude zatvorio u neposlušnost, da svima ukaže milosrđe.
33O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjeg! Kako su neistraživi njegovi sudovi i nedokučivi njegovi putevi!
34Jer „ko je upoznao Gospodnji um, ko je njegov savetnik”?
35Ili: „Ko mu je prvi nešto dao, pa da treba da mu vrati?”
36Jer sve je od njega i preko njega i za njega. Njemu neka je slava u svu večnost. Amin.