PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
88
1O Gospode, Bože spasenja moga, vapim danju i noću pred tobom.
2Pred tebe će molitva moja doći. Prigni uho svoje vapaju mome.
3Jer duša je moja sita nevolja, i život je moj blizu groba.
4Ubrajam se među one što u jamu silaze, postao sam poput čoveka koji snage nema,
5oslobođen poput mrtvaca, sličan ubijenima što u grobu leže, kojih se više ne sećaš, i koji su odsečeni od ruke tvoje koja pomoć pruža.
6Stavio si me u najdublju jamu, na mračna mesta, u bezdan veliki.
7Na mene si gnev svoj izlio, svim besnim talasima svojim nevolju si mi naneo.
8Udaljio si od mene poznanike moje, učinio si da im mrzak budem. Zatvoren sam i izaći ne mogu.
9Oči su moje usahle od nevolje. O Gospode, po ceo dan te prizivam, k tebi u molitvi širim ruke svoje.
10Da li ćeš za mrtve čudo učiniti? Da li će nemoćni mrtvaci ustati? Da li će te oni hvaliti?
11Da li će se o dobroti tvojoj u grobu govoriti, o vernosti tvojoj na mestu propasti?
12Da li će se u tami obznaniti čuda tvoja, u zemlji zaborava pravednost tvoja?
13A ja k tebi, Gospode, za pomoć vapim, jutrom molitva moja pred tebe dolazi.
14O Gospode, zašto odbacuješ dušu moju? Zašto od mene okrećeš lice svoje?
15U nevolji sam i smrt mi još od detinjstva preti, mnoge strahote podnosim od tebe.
16Plamen žestokog gneva tvoga prelazi preko mene, satiru me strahote tvoje.
17Okružuju me kao vode po ceo dan, sa svih strana navaljuju na mene.
18Udaljio si od mene prijatelja i druga, mračna su mesta poznanici moji.