PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
69
1Spasi me, Bože, jer vode prete da preplave dušu moju.
2Propadam u duboko blato, gde nema dna gde bih stao. Tonem u duboke vode, struja me odnosi.
3Iznemogao sam od vikanja, grlo mi je promuklo. Oči su mi oslabile čekajući Boga moga.
4Oni koji me bez razloga mrze brojniji su od vlasi na glavi mojoj. Brojni su oni koji žele da me pogube, koji su bez razloga neprijatelji moji. Što nisam oteo, moram da vratim.
5Bože, ti znaš bezumnost moju, krivica moja nije od tebe sakrivena.
6Neka se ne posrame zbog mene oni što se u tebe uzdaju Gospode, Gospode nad vojskama. Neka zbog mene ne budu poniženi oni koji tebe traže, Bože Izraelov.
7Jer zbog tebe podnosim sramotu, poniženje pokriva lice moje.
8Tuđinac sam postao braći svojoj, stranac sinovima majke svoje.
9Jer me revnost za dom tvoj izjeda, na mene padaju ruženja onih što se tebi rugaju.
10Plačem i postim dušom svojom, ali to mi na sramotu biva.
11Otkad sam kostret uzeo za odeću svoju, podrugljivo pričaju o meni.
12O meni govore oni što na vratima sede, o meni pevaju oni što opojna pića piju.
13A ja se tebi molim, o Gospode, u vreme milosrđa tvoga, Bože. Po velikoj milosti svojoj usliši me, spasitelju pouzdani.
14Izbavi me iz blata, da ne potonem. Izbavi me od onih što me mrze, i iz dubokih voda.
15Neka me ne odnese vodena struja, neka me ne proguta dubina, neka bunar ne zatvori usta svoja nada mnom.
16Usliši me, o Gospode, jer je milost tvoja puna dobrote. Po velikom milosrđu svome pogledaj me,
17nemoj okrenuti lice svoje od sluge svoga. U teskobi sam, brzo me usliši.
18Približi se duši mojoj, izbavi je, od neprijatelja mojih otkupi me.
19Ti znaš da sam ruglo, ti znaš sramotu moju i poniženje moje. Pred tobom su svi neprijatelji moji.
20Ruganje mi je srce slomilo, rana je neizlečiva. Nadao sam se da će mi neko saosećanje pokazati, ali nikog nije bilo, nadao sam se da će me neko utešiti, ali nikog nisam našao.
21Za jelo su mi otrovnu biljku dali, kad sam žedan bio, hteli su me sirćetom napojiti;
22neka sto njihov pred njima zamka postane, i neka im ono što je za njihovo dobro klopka postane.
23Neka im oči potamne da ne vide, i neka im se bedra stalno tresu.
24Izlij na njih osudu svoju, i neka ih stigne žestoki gnev tvoj.
25Neka logor njihov opusti, neka u šatorima njihovim nikoga ne bude.
26Jer progone onoga koga si ti udario, i govore o bolima onih koje si ti probo.
27Na krivicu njihovu dodaj još krivice, i neka ne dođu u pravednost tvoju.
28Neka se izbrišu iz knjige živih i s pravednicima neka ne budu zapisani.
29A mene nevolje i boli pritišću. Neka me, Bože, zaštiti spasenje koje pružaš.
30Pesmom ću hvaliti ime Božje, i veličaću Boga zahvalama.
31To će Gospodu biti milije od bika, od junca s rogovima i razdvojenim papcima.
32Krotki će to videti i radovaće se. Vi koji Boga tražite, neka je živo srce vaše.
33Jer Gospod sluša uboge, neće on prezreti zatvorenike svoje.
34Neka ga hvale nebo i zemlja, mora i sve što se u njima miče.
35Jer Bog će spasti Sion, izgradiće gradove Judine. Oni će tamo živeti i zemlju će zauzeti.
36Naslediće je potomci slugu njegovih, i u njoj će živeti oni koji vole ime njegovo.