PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
39
1Rekao sam: „Paziću na puteve svoje, da ne zgrešim jezikom svojim. Postaviću brnjicu kao stražu na usta svoja, sve dok je zli preda mnom.”
2Zanemeo sam i glasa nisam puštao. Ni reč nisam o dobru rekao, ugušio sam bol svoju.
3Srce je moje gorelo u meni; u uzdisanju mome oganj je buktao. Progovorio sam jezikom svojim:
4„Gospode, daj da uvidim kako brzo dolazi kraj moj, i kako je malo dana mojih, da bih znao koliko sam prolazan.
5Ti si mi malo dana dao, i vek je moj kao ništa pred tobom. Svaki čovek zemaljski je samo dah, pa makar i čvrsto stajao.
6Kao senka čovek ide. Uzalud se razmeće. Zgrće imetak, a ne zna ko će ga pokupiti.
7A sada, čemu da se nadam, Gospode? Tebe ja čekam.
8Od svih prestupa mojih izbavi me. Ne daj da budem ruglo bezumniku.
9Ostao sam bez reči, ne mogu usta svoja otvoriti, zbog onoga što si ti učinio.
10Ukloni od mene nevolju koju si mi naneo. Zbog neprijateljstva ruke tvoje nestaje me.
11Kada čovek zgreši, ti ga ukorima ispravljaš. I vredne stvari njegove izjedaš poput moljca. Svaki čovek zemaljski zaista je samo dah.
12Gospode, čuj molitvu moju, prigni uho kad za pomoć tebi vapim. Nemoj ćutati na suze moje. Jer sam ja stranac kod tebe, došljak kao i svi praočevi moji.
13Odvrati pogled od mene, da bih se razvedrio, pre nego što odem i više me ne bude.”