PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
22
1Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Zašto si daleko od spasenja moga, od reči vapaja mojih?
2Bože moj, danju te zovem, a ti se ne odazivaš, noću zovem, i ne sustajem.
3A ti si svet, obavijen si hvalama Izraelovim.
4U tebe su se uzdali očevi naši, uzdali su se i ti si ih izbavljao.
5Tebi su vapili i bili su spaseni, u tebe su se uzdali i nisu se osramotili.
6A ja sam samo crv, a ne čovek, ruglo ljudima i prezir narodu.
7Svi koji me vide rugaju mi se, podrugljivo usta otvaraju, odmahuju glavom i govore:
8„Na Gospoda se oslonio. Neka ga on spase! Neka ga on izbavi, kad mu je tako drag!”
9Jer ti si me izvadio iz utrobe majčine, ti si mi pouzdanje ulio još na grudima majke moje.
10Tebi sam od rođenja poveren, od utrobe majke moje ti si Bog moj.
11Ne budi daleko od mene, jer je nevolja blizu, jer drugoga pomoćnika nemam.
12Opkolilo me je mnoštvo mladih bikova, okružili su me jaki bikovi sa Vasana.
13Na mene otvaraju usta svoja, kao lav koji plen kida i riče.
14Kao voda razlivam se, razdvajaju se sve kosti moje. Srce moje kao vosak postaje, rastapa se duboko u meni.
15Sasušila se snaga moja kao komad grnčarije, i jezik mi se za nepce lepi, u prah smrtni ti me stavljaš.
16Jer psi su me opkolili, gomila zlikovaca okružila me je. Kao lav navalili su na ruke moje i noge moje.
17Sve kosti svoje izbrojiti mogu. Oni gledaju, zure u mene.
18Haljine moje dele među sobom, i za odeću moju žreb bacaju.
19Ali ti, Gospode, ne budi daleko. Snago moja, u pomoć mi pohitaj.
20Dušu moju od mača izbavi, dušu moju jedinu od šape pasje.
21Spasi me od usta lavljih, usliši me i spasi od rogova bikova divljih.
22Objaviću ime tvoje braći svojoj, hvaliću te usred mnoštva okupljenog.
23Vi koji se Gospoda bojite, hvalite ga! Svi koji ste potomstvo Jakovljevo, slavite ga! Budite u strahu pred njim, svi koji ste potomstvo Izraelovo.
24Jer on ne prezire patnju nevoljnika, niti mu je ona mrska, lice svoje nije od njega okrenuo, i kad je k njemu za pomoć zavapio, on ga je uslišio.
25Zbog dela tvojih hvaliću te usred velikog mnoštva okupljenog. Zavete svoje ispuniću pred onima koji se njega boje.
26Krotki će jesti i nasitiće se; hvaliće Gospoda oni koji ga traže. Srca vaša neka večno žive.
27Svi krajevi zemaljski setiće se Gospoda i obratiće se njemu. I sva plemena iz svih naroda pokloniće se pred tobom.
28Jer Gospodu pripada vlast carska, on nad narodima vlada.
29Svi bogati na zemlji ješće i pokloniće se, pred njim će se pokloniti svi koji u prah silaze, i niko neće dušu svoju živom sačuvati.
30Potomstvo će njemu služiti, o Gospodu će se govoriti sledećem naraštaju.
31Doći će oni i pričaće o pravednosti njegovoj narodu koji će se roditi, govoreći da je On to učinio.