PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
17
1Čuj, Gospode, ono što je pravedno, polušaj vapaj moj, prigni uho molitvi usana mojih na kojima prevare nema.
2Od tebe neka mi pravda dođe, oči tvoje neka na čestitost gledaju.
3Ispitao si srce moje, noću si me proverio, pročistio si me i vidiš da zlo ne smišljam. Usta moja neće zgrešiti.
4A ljudskih dela, puteva razbojničkih, čuvam se po reči usana tvojih.
5Koraci moji neka prionu za staze tvoje, na kojima noge moje posrnuti neće.
6Prizivam te, Bože, jer ćeš me uslišiti. Prigni k meni uho svoje, i čuj reči moje.
7U milosti svojoj divna dela učini, spasitelju onih koji kod tebe utočište traže od onih koji se bune protiv desnice tvoje.
8Čuvaj me kao zenicu oka, sakrij me pod senu krila svojih
9od zlih koji su nasrnuli na mene. Neprijatelji duše moje stežu obruč oko mene.
10Zatvorili su se u sopstveno salo, ustima svojim oholo govore.
11A nas, naše korake, sada opkoljuju, upiru oči svoje da nas na zemlju obore.
12Svaki je od njih kao lav željan da plen rastrgne, kao mladi lav koji u potaji sedi.
13Ustani, Gospode, suprotstavi mu se u lice, prisili ga da se pokloni, mačem svojim izbavi dušu moju od zloga,
14rukom svojom izbavi me od ljudi, Gospode, od ljudi ovoga vremena, kojima je stalo samo do zadovoljstava ovoga života, kojima stomak puniš svojim blagom. Koji imaju mnogo sinova. I deci svojoj ostavljaju ono što im pretekne.
15A ja ću u pravednosti gledati lice tvoje, zadovoljan ću biti kad se probudim i vidim obličje tvoje.