PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
141
1O Gospode, tebe prizivam. Požuri ka meni! Prigni uho glasu mome kad te dozivam!
2Neka molitva moja pred tobom bude kao pripremljeni kad, podizanje ruku mojih kao večernji prinos od žita.
3Postavi, Gospode, stražu na usta moja, čuvara na vrata usana mojih.
4Ne daj srcu mome da se prikloni ikakvom zlu, pa da u zloći sramotna dela činim zajedno s ljudima koji zlo čine. I ne daj da jedem poslastica njihovih.
5Ako me udari pravednik, to je znak ljubavi, ako me ukori, to je ulje za glavu moju koje glava moja neće odbiti. Čak ću se i moliti za njega kad u nevolji bude.
6Sudije naroda bačene su niz liticu, a narod je čuo reči moje, kako su prijatne.
7Kao što su drva rasuta po zemlji kad ih ko seče i cepa, tako su i kosti naše rasute na vratima groba.
8Ali oči su moje u tebe uprte, o Gospode. Ti si utočište moje. Ne daj da duša moja u smrt ode.
9Sačuvaj me da se ne uhvatim u zamku koju su mi postavili, čuvaj me od klopki onih koji zlo čine.
10Svi će zli pasti u mrežu koju su sami postavili, a ja ću sve to izbeći.