PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
132
1Gospode, seti se Davida i svih poniženja njegovih,
2kako se zakleo Gospodu, kako se zavetovao Jakovljevom Silnom Bogu:
3„Ja neću ući u šator doma svoga. Neću leći na raskošan odar svoj,
4neću sna očima svojim dati, ni dremanja veđama svojim,
5dok ne nađem mesto za Gospoda, veličanstveno prebivalište za Jakovljevog Silnog Boga.”
6Evo, čuli smo za to u Efrati, našli smo ga u šumovitom kraju.
7Uđimo u veličanstveno prebivalište njegovo, poklonimo se kod podnožja nogu njegovih.
8Ustani, Gospode, i dođi u počivalište svoje, ti i kovčeg sile tvoje!
9Neka se sveštenici tvoji u pravednost obuku, i neka verne sluge tvoje radosno kliču!
10Zbog sluge svoga Davida, nemoj odbaciti lice pomazanika svoga.
11Gospod se zakleo Davidu, zakletvom koju sigurno neće pogaziti: „Potomka utrobe tvoje postaviću na tvoj presto.
12Ako se sinovi tvoji budu držali saveza moga i pouka mojih kojim ću ih poučiti, onda će i sinovi njihovi zauvek sedeti na prestolu tvome.”
13Jer Gospod je Sion izabrao, žarko ga je želeo za prebivalište svoje:
14„Ovo je počivalište moje zauvek, ovde ću stanovati, jer sam tako želeo.
15Zaista ću blagosloviti hranu njegovu. Nasitiću hlebom siromahe njegove.
16Sveštenike ću njegove u spasenje obući, verne sluge njegove klicaće radosno.
17Učiniću da tamo izraste rog Davidov. Postaviću svetiljku za pomazanika svoga.
18Neprijatelje ću njegove u sramotu obući, a na njemu će kruna njegova cvetati.”