PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
109
1Bože hvale moje, nemoj ćutati.
2Jer se usta zla i lukava otvaraju na mene. Govore o meni jezikom lažljivim,
3rečima mržnje okružuju me, i bez razloga bore se protiv mene.
4Na ljubav moju neprijateljstvom uzvraćaju, a ja se samo molim.
5Vraćaju mi zlo za dobro, i mržnju za ljubav moju.
6Postavi nad neprijateljem mojim onog ko je zao, i neka mu protivnik zdesna stoji.
7Kad mu se bude sudilo, neka se kao zločinac pokaže, i molitva njegova neka greh bude!
8Dana njegovih neka malo bude, i njegovu nadgledničku službu neka drugi preuzme!
9Deca njegova neka siročad postanu, a žena njegova udovica!
10Neka sinovi njegovi lutaju okolo, neka prose, i neka izađu iz opustelih mesta svojih da hleba traže!
11Neka mu zelenaš prigrabi sve što ima, neka tuđinci razgrabe plod truda njegovog!
12Neka ne bude nikog ko bi mu milost pokazao, i neka ne bude nikog ko bi se smilovao deci njegovoj kad bez oca ostanu!
13Neka se istrebi potomstvo njegovo! U sledećem naraštaju neka se izbriše ime njihovo!
14Neka se Gospod seti prestupa praočeva njegovih, i greh majke njegove neka se ne izbriše!
15Neka to stalno bude Gospodu pred očima, i neka izbriše sa zemlje sećanje na njih!
16Jer se zli nije setio milost da pokaže, nego je progonio nevoljnika i ubogoga i onoga ko je tužnog srca, da ga ubije.
17Prokletstvo je voleo, pa ga je i snašlo. Blagoslovu se nije radovao, i zato je daleko od njega.
18Prokletstvo je odenuo kao haljinu svoju. Zato je ono kao voda ušlo u njega i kao ulje u kosti njegove.
19Neka mu ono bude kao haljina koju odeva i kao pojas kojim je stalno opasan!
20To je plata od Gospoda onom koji mi se protivi, i onima koji zlo govore protiv duše moje.
21A ti si Gospod. Učini mi dobro, radi imena svoga. Izbavi me jer je dobra milost tvoja.
22Jer me nevolja i jad pritiskaju, i srce je moje ranjeno u meni.
23Kao sena kad nestaje, tako i ja odlazim; otresen sam kao da sam skakavac.
24Kolena moja klecaju od posta, i telo se moje osušilo, nema ulja na njemu.
25A njima sam ruglo postao, kad me vide, prezirno glavom odmahuju.
26Pomozi mi, o Gospode, Bože moj, spasi me po milosti svojoj.
27Neka znaju da je ovo tvoja ruka, da si ti, Gospode, ovo učinio.
28Oni neka proklinju, a ti me blagosiljaj. Ustaju na mene, ali neka se posrame, a sluga tvoj neka se raduje.
29Neka se protivnici moji poniženjem zaodenu, i neka se sramotom svojom kao plaštem ogrnu.
30Slaviću Gospoda na sav glas ustima svojim, usred mnoštva hvaliću ga.
31Jer će on stati zdesna ubogome, da ga spase od onih koji sude duši njegovoj.