PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
107
1Zahvaljujte Gospodu, jer je dobar, večna je ljubav njegova.
2Neka tako kažu oni koje je Gospod izbavio, oni koje je izbavio iz ruku protivnika,
3i koje je sakupio iz drugih zemalja, sa istoka i zapada, sa severa i juga.
4Oni su lutali po pustoši, po pustinji, nisu našli put do grada gde bi se nastanili.
5Bili su gladni i žedni. I duša je njihova klonula u njima.
6Zavapili su Gospodu u nevolji svojoj, i on ih je izbavio iz teskobe njihove,
7na pravi put ih je izveo, kako bi došli u grad gde će se nastaniti.
8Neka zahvaljuju Gospodu za dobrotu njegovu i za čudesna dela prema sinovima ljudskim.
9Jer je nasitio dušu žednu, dušu gladnu dobrima je nasitio.
10Živeli su u mraku i gustoj tami, zatočeni u nevolji i okovima,
11jer su se bunili protiv reči Božjih, i prezirali savete Svevišnjega.
12On je nevoljom srce njihovo pokorio, posrnuli su, a nikoga nije bilo da im pomogne.
13Tada su počeli da prizivaju Gospoda da im pomogne u nevolji njihovoj, i on ih je kao i ranije spasao iz teskobe njihove.
14Izveo ih je iz mraka i guste tame, raskinuo je okove njihove.
15Neka zahvaljuju Gospodu za dobrotu njegovu i za čudesna dela koja je učinio za sinove ljudske.
16Jer je razbio bakarna vrata, i slomio gvozdene prevornice.
17Bezumnici su zbog svog prestupničkog puta i zbog greha svojih, na kraju sami sebi nevolju stvorili.
18Duši se njihovoj svako jelo ogadilo, do vrata smrti oni su došli.
19Zavapili su Gospodu da im pomogne u nevolji njihovoj, i on ih je kao i ranije spasavao iz teskobe njihove.
20Poslao je reč svoju i izlečio ih, izbavio ih je iz jama njihovih.
21Neka zahvaljuju Gospodu za dobrotu njegovu i za čudesna dela koja je učinio za sinove ljudske.
22Neka prinose žrtve zahvalnice i objavljuju dela njegova kličući radosno.
23Oni koji morem plove na brodovima, i trguju po velikim vodama,
24oni su videli dela Gospodnja i čudesna dela njegova u dubinama,
25kako se na reč njegovu olujni vetar podiže, koji diže talase morske.
26Do nebesa se dižu, do dna se spuštaju. Od nevolje se topi duša njihova.
27Teturaju se i posrću kao pijani, smetena je sva mudrost njihova.
28Tada vape Gospodu u nevolji svojoj, i on ih izbavlja iz teskobe njihove.
29Smiruje oluju i tišina nastaje, i morski se talasi umiruju.
30Kad se stišaju, moreplovci se raduju, a on ih u luku željenu vodi.
31Neka zahvaljuju Gospodu za dobrotu njegovu i za čudesna dela prema sinovima ljudskim.
32Neka ga uzvisuju pred narodom sakupljenim, u veću staraca neka ga hvale.
33On reke u pustoš pretvara, i tokove vodene u žedno tlo,
34plodnu zemlju u pustoš slanu, zbog zloće onih koji na njoj žive.
35On pustoš pretvara u jezero vodeno, i bezvodnu zemlju u tokove vodene.
36Tamo naseljava gladne, da podignu grad u kom će živeti.
37Oni seju njive i sade vinograde, da donesu obilnu letinu.
38On ih blagosilja i oni postaju mnogobrojni, ne dopušta da stoke njihove malo bude.
39Ali opet ih je malo i pognuti su od ugnjetavanja, nevolje i tuge.
40On prezir izliva na velikaše, i pušta ih da po bespuću lutaju.
41A siromaha štiti od nevolje i daje mu porodicu kao stado veliku.
42Čestiti to vide i raduju se, a sva nepravda neka zatvori usta svoja.
43Ko je mudar? On će razmisliti o svemu ovome i pažljivo će razmotriti šta Gospod u dobroti svojoj čini.