PsalmiInformacije o knjizi
Tehilim
10
1Zašto, o Gospode, stojiš daleko? Zašto se skrivaš kad nas nevolja pritišće?
2Zli u oholosti svojoj progone nevoljnike, i hvataju ih u spletke koje smišljaju.
3Jer se zli hvali sebičnim željama duše svoje, i onaj ko nepravedan dobitak stiče blagosilja samog sebe; prezire Gospoda.
4Zli u nadmenosti svojoj ne traži Boga, sve su zamisli njegove: „Nema Boga.”
5Putevi su njegovi uvek krivi. Zakoni su tvoji za njega nedostižni, i na sve svoje neprijatelje on s prezirom gleda.
6U srcu svome govori: „Neću posrnuti, iz naraštaja u naraštaj nevolja me neće snaći.”
7Usta su mu puna kletvi, prevare i nasilja. Pod njegovim su jezikom nevolja i zlo.
8Blizu naselja u zasedi sedi, iz potaje ubija nedužnoga. Oči njegove nesrećnika vrebaju.
9Iz potaje vreba kao lav iz skrovišta svoga. Vreba da zgrabi nevoljnika. Hvata ga i u mrežu svoju povlači.
10Satrven je nevoljnik, slomljen je; čitava vojska klonulih pada u jake kandže zloga.
11U srcu svome on govori: „Bog je zaboravio. Okrenuo je lice svoje. Neće on to nikad videti.”
12Ustani, Gospode. Bože, podigni ruku svoju. Ne zaboravi one koji su u nevolji.
13Zašto zao čovek prezire Boga? U srcu svome govori: „Bog ne mari.”
14Jer ti vidiš nevolju i muku. Posmatraš ih, da bi ih u ruku svoju uzeo. Tebi se prepušta nesrećnik, siroče. Ti si pomoćnik njegov.
15Slomi ruku onom ko je zao i pokvaren. Kažnjavaj ga za zloću njegovu sve dok je više ne bude.
16Gospod je car doveka, u svu večnost. Nestali su narodi sa zemlje njegove.
17Gospode, ti ćeš čuti molbe krotkih. Pripremićeš srce njihovo. Prignućeš uho svoje,
18da daš pravdu siročetu i potlačenom, da niko više ne drhti pred čovekom smrtnim.