Knjiga propovednikovaInformacije o knjizi
Kohelet
6
1Ima jedno zlo koje sam video pod suncem, i često je među ljudima:
2Nekom čoveku Bog daje bogatstvo i imetak i čast, i duša njegova ne oskudeva ni u čemu od onoga za čim čezne, a ipak mu Bog ne omogućuje da jede od toga, nego to jede tuđinac. To je ispraznost i teška bolest.
3Kad bi čovek imao stotinu dece i živeo mnogo godina, i kad bi mnogobrojni bili dani života njegovog, a duša se njegova ne bi nasitila dobra i ne bi ni groba imao, kažem da je mrtvorođenče bolje od njega.
4Jer ono je uzalud došlo na svet i u tamu odlazi, i ime će mu biti tamom pokriveno.
5Ni sunca nije videlo niti upoznalo. Ali je spokojnije od onoga koji je proživeo mnogo godina.
6Kad bi takav živeo i dvaput po hiljadu godina, a dobra ne bi okusio - zar ne odlaze svi na isto mesto?
7Sav je trud čovekov samo da bi napunio stomak svoj, ali duša se njegova ne može nasititi.
8Jer po čemu je mudar bolji od bezumnoga? Šta nevoljnik ima od toga što zna kako da se vlada među ljudima?
9Bolje je očima gledati nego se povoditi za željama duše svoje. I to je ispraznost i trčanje za vetrom.
10Sve što postoji, već je nazvano imenom svojim, i zna se šta je čovek. On se ne može suditi s moćnijim od sebe.
11Pošto ima mnogo toga što produbljuje ispraznost, kakva je od toga korist čoveku?
12Jer ko zna šta je dobro čoveku u životu, za sve dane ispraznog života njegovog, kad mu dani prolaze kao sena? Jer ko može reći čoveku šta će posle njega biti pod suncem?