Knjiga propovednikovaInformacije o knjizi
Kohelet
12
1Sećaj se svog Veličanstvenog Stvoritelja u danima mladosti svoje, pre nego što dođu zli dani i stignu godine za koje ćeš reći: „Nisu mi mile”;
2pre nego što potamni svetlost sunca i meseca i zvezda, i počnu da dolaze oblaci s kišama;
3u dan kad počnu da drhte čuvari kuće i pognu se junaci, i prestanu da rade mlinarice jer ih je malo, i kad potamne one koje gledaju kroz prozore;
4kad se zatvore vrata ulična i stiša se zvuk mlina koji melje, i čovek počne da ustaje na ptičji glas, i kad se stišaju zvuci pesme;
5kad čovek počne da se boji visine i da strahuje na putu; i kad badem procveta i skakavac oteža i želja prođe, jer čovek ide u dom u kome će dugo ostati, a oni što nariču već se kreću ulicom.
6Sećaj ga se pre nego što se prekine lanac srebrni i slomi posuda zlatna, pre nego što se razbije krčag na izvoru i slomi se točak na bunaru.
7Tada se prah vraća u zemlju, gde je i bio, a duh se vraća Bogu, koji ga je dao.
8„Ispraznost nad ispraznostima!”, rekao je onaj koji je poučavao narod. „Sve je ispraznost!”
9I ne samo što je onaj koji je poučavao narod bio mudar, već je stalno prenosio znanje narodu, razmišljao i temeljno istraživao, i sastavio zbirku mnogih mudrih poslovica.
10Onaj koji je poučavao narod trudio se da pronađe ugodne reči i da napiše tačne reči istine.
11Reči su mudrih ljudi kao žaoka, i oni koji se bave sakupljenim izrekama nalik su klinovima zabijenim. Takve reči potiču od jednog pastira.
12A s onim što je preko toga, sine moj, budi oprezan: Nema kraja sastavljanju mnogih knjiga i prekomerno čitanje tih knjiga zamara telo.
13Zaključak svega što si čuo jeste ovo: Boj se Boga i drži se njegovih zapovesti. Jer to je sva dužnost čoveku.
14Jer će Bog doneti sud o svakom delu i o svemu što je skriveno, i reći će da li je ono dobro ili zlo.