Priče SolomonoveInformacije o knjizi
Mišlej
9
1Prava mudrost sebi je kuću sagradila, sedam je stubova isklesala.
2Poklala je stoku svoju, rastvorila je vino svoje, i sto je svoj postavila.
3Poslala je sluškinje svoje, pa zove s vrha gradskih visina:
4„Ko je neiskusan, neka svrati ovamo!” A nerazumnom kaže:
5„Dođi, jedi moj hleb i pij vino koje sam rastvorila.
6Ostavi bezumne, pa ćeš živeti, i idi putem razboritosti.”
7Ko opominje podrugljivca, prima na sebe sramotu, i ko ukorava zloga, dobija uvrede.
8Ne ukoravaj podrugljivca, da te ne omrzne. Ukori mudroga, i zavoleće te.
9Pouči mudroga, i biće još mudriji. Pouči pravednika, i znaće još više.
10Strah od Gospoda početak je mudrosti, a znanje o Najsvetijem donosi razboritost.
11Preko mene umnožiće ti se dani i dodaće ti se godine života.
12Ako si mudar, za svoje si dobro mudar. Ako se rugaš, sam ćeš snositi posledice.
13Gospođa ludost je neobuzdana. Ona je oličenje lakomislenosti i ništa ne zna.
14Sedi pred vratima kuće svoje, na stolici, na uzvišicama gradskim,
15i doziva one koji putem prolaze, one koji pravo idu stazama svojim:
16„Ko je neiskusan, neka svrati ovamo!” A nerazumnom kaže:
17„Slatke su vode ukradene i ukusan je hleb koji se u tajnosti jede.”
18Ali on ne zna da su tamo nemoćni mrtvaci, da su gosti njeni u dubinama groba.