Priče SolomonoveInformacije o knjizi
Mišlej
28
1Zli beže i kad ih niko ne goni, a pravednici se osećaju sigurno kao mladi lav.
2Zbog prestupa u zemlji knezovi se njeni često menjaju, a uz pomoć razumnog čoveka koji zna šta je ispravno knez će dugo ostati.
3Siromašan čovek koji obmanjuje uboge, on je kao kiša koja sve odnosi i ostavlja bez hrane.
4Oni koji ostavljaju zakon hvale zloga, a oni koji se drže zakona gneve se na njih.
5Ljudi skloni zlu ne razumeju pravdu, a oni koji traže Gospoda razumeju sve.
6Bolji je siromah koji živi bezazleno nego onaj ko je pokvaren na putevima svojim, iako je bogat.
7Razuman sin drži se zakona, a ko se druži sa izjelicama, sramoti oca svoga.
8Ko umnožava bogatstvo svoje tako što pozajmljuje radi kamate i zarade, skuplja ga za onoga ko je milostiv ubogima.
9Ko odvraća uho da ne sluša zakon, i molitva je njegova mrska.
10Ko zavodi čestite na zao put, sam će pasti u jamu svoju, a oni koji su bezazleni naslediće ono što je dobro.
11Bogat čovek za sebe misli da je mudar, ali prozreće ga siromah koji je razuman.
12Divno je kad se pravednici raduju, a kad se zli podižu, čovek se skriva.
13Ko krije prestupe svoje, neće imati uspeha, a ko ih priznaje i ostavlja, ukazaće mu se milosrđe.
14Srećan je čovek koji uvek oseća strahopoštovanje, a onaj ko otvrdne srce svoje upada u nevolju.
15Kao lav koji riče i medved koji napada, takav je zao vladar nad ubogim narodom.
16Vođa koji nema prave mudrosti čini mnoge prevare, a ko mrzi nepravedni dobitak, produžiće dane svoje.
17Čovek koji nosi teret krivice za krv neke duše, begunac je do groba - neka ga niko ne zadržava.
18Ko živi bezazleno, biće spasen, a ko je pokvaren na putevima svojim, odjednom će pasti.
19Ko obrađuje zemlju svoju, nasitiće se hleba, a ko trči za onim što je bezvredno, nasitiće se siromaštva.
20Veran čovek dobija mnoge blagoslove, a ko žuri da se obogati, ne ostaje nedužan.
21Nije dobro biti pristrasan, niti je dobro da čovek učini prestup za komad hleba.
22Čovek zavidnog oka hrli za bogatstvom, a ne zna da će ga snaći oskudica.
23Ko ukorava čoveka, posle stiče veću naklonost nego onaj ko laska jezikom svojim.
24Ko pljačka oca svog i majku svoju i govori: „Nije to greh”, drug je čoveku koji donosi propast.
25Ko je nadmen u duši, izaziva svađu, a ko se uzda u Gospoda, nasitiće se.
26Ko se uzda u srce svoje, bezuman je, a ko postupa mudro, izbaviće se.
27Ko daje siromahu, neće biti u oskudici, a ko zatvara oči svoje, biće obasut kletvama.
28Kad se zli podižu, čovek se sakriva, a kad propadaju, množe se pravednici.