Priče SolomonoveInformacije o knjizi
Mišlej
17
1Bolji je komad suvog hleba s mirom nego kuća puna mesa od žrtava sa svađom.
2Mudar će sluga vladati nad sinom koji čini sramotu, i s braćom će deliti nasledstvo.
3Topionica je za srebro i peć je za zlato, a srca Gospod ispituje.
4Zločinac sluša zle usne, i lažov sluša poguban jezik.
5Ko se ruga siromahu, sramoti Tvorca njegovog. Ko se raduje tuđoj nesreći, ne ostaje bez kazne.
6Unuci su kruna starcima, a slava su sinovima očevi njihovi.
7Čestite usne ne priliče bezumniku, a još manje velikašu usne lažljive!
8Vlasnik na svoj dar gleda kao na dragi kamen kojim se naklonost pridobija. Kud god se okrene, ima uspeha.
9Ko pokriva prestup, traži ljubav, a ko stalno priča o njemu, razdvaja bliske prijatelje.
10Na razumnoga ukor deluje jače nego na bezumnoga sto udaraca.
11Zao čovek traži samo pobunu, ali okrutan je glasnik koji se šalje na njega.
12Bolje je da čovek naiđe na medvedicu kojoj su mladunci oteti, nego na bezumnika u ludosti njegovoj.
13Ko vraća zlo za dobro, zlo se neće udaljiti od kuće njegove.
14Kad počne prepirka, to je kao da se otvori brana na vodama. Zato se udalji pre nego što počne svađa.
15Ko zloga proglašava pravednim i ko pravednoga proglašava zlim, obojica su odvratni Gospodu.
16Šta će bezumniku mogućnost da pribavi mudrost, kad nije razuman?
17Pravi prijatelj voli u svako doba, i u nevolji brat postaje.
18Nerazuman čovek pruža ruku i daje punu garanciju pred svojim bližnjim.
19Ko voli prestup, voli i svađu. Ko sebi gradi visoka vrata, traži propast.
20Ko je pokvaren u srcu, ne nalazi dobro, i ko je prevrtljivog jezika, pada u zlo.
21Nerazumno dete donosi žalost ocu svome; otac bezumnog deteta nema radosti.
22Veselo srce deluje dobro kao lek, a slomljen duh suši kosti.
23Zao čovek uzima mito iz nedara da bi staze pravde iskrivio.
24Mudrost je pred licem razumnog čoveka, a bezumniku oči lutaju na kraj zemlje.
25Bezuman je sin žalost ocu svome i gorčina majci svojoj.
26Nije dobro globom kažnjavati pravednika, i nije čestito udarati pravedne knezove.
27Ko zadržava reči svoje, zaista je mudar, i razuman čovek staloženog je duha.
28I ludog smatraju mudrim kad ćuti, i razumnim onoga ko ne otvara usne svoje.