Priče SolomonoveInformacije o knjizi
Mišlej
14
1Žena koja je zaista mudra kuću svoju gradi, a luda je svojim rukama ruši.
2Ko živi čestito, boji se Gospoda, a ko je iskvaren na putevima svojim, prezire ga.
3Prut oholosti u ustima je ludog čoveka, a mudre ljude čuvaju usne njihove.
4Gde nema goveda, jasle su čiste, a zbog snage bika letina je obilna.
5Veran svedok ne laže, a lažan svedok govori laži.
6Podrugljivac traži mudrost i ne nalazi je, a razborit lako dolazi do znanja.
7Idi od bezumnog čoveka, jer sa njegovih usana nećeš čuti znanje.
8Mudrost je pametnog čoveka u tome što razume put svoj, a ludost je bezumnih prevara.
9Bezumni se smeju prestupima svojim, a među čestitima vlada sloga.
10Srce poznaje gorčinu duše, i radost njegovu tuđinac ne može deliti.
11Kuća zlih će propasti, a šator čestitih će cvetati.
12Neki se put čoveku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt.
13I u smehu srce može osećati bol, i veselje se završava u tuzi.
14Ko je bezveran u srcu, siti se plodovima puteva svojih, a dobar čovek plodovima dela svojih.
15Lakoveran veruje svakoj reči, a pametan pazi na korake svoje.
16Mudar se boji i kloni se zla, a bezumnik je gnevan i samouveren.
17Ko je brz na gnev, čini ludosti, a čovek koji razmišlja omrznut je.
18Lakoverni nasleđuju ludost, a glavu oštroumnih krasi znanje.
19Zli se moraju pokloniti pred dobrima, i opaki pred vratima pravednika.
20Siromah je mrzak i bližnjem svom, a bogataš ima mnogo prijatelja.
21Ko prezire bližnjeg svog, greh čini, a srećan je onaj ko je milosrdan prema onima koji su u nevolji.
22Zar ne lutaju oni koji smišljaju zlo? Ali su dobrota i istina sa onima koji smišljaju dobro.
23Od svakog truda ima neke koristi, a puste reči vode u oskudicu.
24Mudrima je kruna bogatstvo njihovo, a ludost bezumnih ostaje ludost.
25Istinit svedok izbavlja duše, a lažan govori laži.
26Čvrsto pouzdanje ima onaj ko se boji Gospoda, i sinovi njegovi imaju utočište.
27Strah od Gospoda izvor je života, izbavlja iz zamki smrti.
28Mnoštvo naroda caru je ukras, a bez naroda vladar propada.
29Ko je spor na gnev, veoma je razborit, a ko je nestrpljiv, pokazuje ludost.
30Mirno srce život je telu, a ljubomora je trulež u kostima.
31Ko obmanjuje ubogog, sramoti Tvorca, a slavi ga ko siromahu pokazuje milost.
32Zao čovek biće oboren zbog zla svoga, a pravednik će naći utočište u besprekornosti svojoj.
33U srcu razboritog počiva mudrost, a bezumni svoju mudrost svuda obznanjuju.
34Pravednost uzvisuje narod, a greh je narodima sramota.
35Caru je mio sluga koji postupa razumno, a gnevi se na onoga ko postupa sramotno.