Priče SolomonoveInformacije o knjizi
Mišlej
1
1Priče Solomona, sina Davidovog, cara Izraela,
2izrečene da se stekne mudrost i primi pouka, da se razumeju reči razumne,
3da se primi pouka koja donosi znanje, pravednost, ispravno rasuđivanje i čestitost,
4da neiskusni steknu oštroumnost, da mladić stekne znanje i sposobnost prosuđivanja.
5Mudar će slušati i više će naučiti, i razuman će prihvatiti mudro vođstvo,
6da razume poslovice i zagonetne izjave, reči mudrih ljudi i njihove zagonetke.
7Strah od Gospoda početak je znanja. Ludi preziru mudrost i pouku.
8Sine moj, slušaj pouku oca svoga, i ne ostavljaj savete majke svoje.
9Jer je to divan venac na glavi tvojoj i lepa ogrlica oko vrata tvoga.
10Sine moj, ako grešnici pokušavaju da te zavedu, ne pristaj!
11Ako kažu: „Pođi s nama! Hajde da vrebamo krv! Hajde da bez razloga u zasedi čekamo nedužne!
12Progutajmo ih žive kao grob, i to cele, kao što su oni koji u jamu odlaze!
13Potražimo svakojake dragocenosti! Napunimo kuće svoje plenom!
14Svoj ćeš žreb bacati s nama. Neka bude jedna kesa za sve nas”
15ako ti tako govore, sine moj, ne idi putem njihovim! Drži nogu svoju daleko od staze njihove!
16Jer noge njihove trče na zlo, i žure se da prolivaju krv.
17Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svih ptica.
18Zato oni vrebaju krv njihovu, u zasedi čekaju duše njihove.
19Takve su staze svih koji nepravedan dobitak stiču - koji uzima dušu vlasnicima svojim.
20Prava mudrost viče na ulici. Na trgovima pušta glas svoj.
21Na uglovima bučnih ulica uzvikuje. Na ulazima kod gradskih vrata, govori reči svoje:
22„Dokle ćete, vi ludi, voleti ludost? Dokle ćete, vi podrugljivci, uživati u ruganju? Dokle ćete, vi bezumni, mrzeti znanje?
23Prihvatite moj ukor. Tada ću na vas izliti Duh svoj, obznaniću vam reči svoje.
24Ja vas zovem, ali vi se ne odazivate, pružam ruku, ali niko ne obraća pažnju,
25odbacujete sve savete moje, i ne prihvatate ukor moj.
26Zato ću se i ja smejati vašoj propasti, rugaću se kada dođe ono čega se bojite,
27kada ono čega se bojite kao oluja dođe, i propast vaša kao olujni vetar stigne, kada nevolja i teška vremena dođu na vas.
28Tada će me zvati, ali ja se neću odazvati; tražiće me, ali me neće naći,
29jer su mrzeli znanje, i strah od Gospoda nisu izabrali.
30Nisu poslušali savet moj, prezreli su sve ukore moje.
31Zato će jesti plodove svog puta, i nasitiće se zamisli svojih.
32Jer lude će ubiti odmetništvo njihovo, a bezumne će upropastiti bezbrižnost njihova.
33A ko mene sluša, spokojan će biti i mirno će živeti, zla se ne bojeći.”