Pesma nad pesmamaInformacije o knjizi
Šir haširim
7
1„Kako su divni koraci tvoji u sandalama tvojim, kćeri plemenita! Obline su bedara tvojih poput nakita, delo ruku umetničkih.
2Pupak je tvoj kao pehar okrugli. Neka u njemu mladog vina začinjenog nikad ne nestane. Stomak je tvoj kao kupa pšenice, ljiljanima ograđena.
3Dve su dojke tvoje kao dva mladunčeta, blizanca gazelina.
4Vrat je tvoj kao kula od slonovače. Oči su tvoje kao jezera u Esevonu, kod vrata grada Vatravima. Nos je tvoj kao kula livanska što gleda prema Damasku.
5Glava je tvoja kao Karmil, a uvojci na glavi tvojoj poput vune purpurne boje. Cara je zarobila bujna kosa tvoja.
6Kako si lepa, kako si ljupka, voljena moja, najveća od svih milina!
7Stas je tvoj poput palme, a dojke su tvoje kao grozdovi urme.
8Rekao sam: ‘Popeću se na palmu, da dohvatim grane njene s grozdovima urme.’ Neka su ti dojke kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao miris jabuke
9i nepce tvoje kao najbolje vino...” „Ono glatko klizi za dragog mog, lagano teče niz usne onih što spavaju.
10Ja pripadam dragom svom i on za mnom žudi.
11Dođi, dragi moj, hajdemo u polje. Počivajmo među grmovima kane.
12Ustanimo rano i pođimo u vinograde da vidimo da li je loza pustila mladice, da li su se cvetovi otvorili, da li je nar procvetao. Tamo ću ti pokazati koliko te volim.
13Mandragore šire miris svoj i pred vratima našim ima raznovrsnog voća najboljeg. I novo i staro, dragi moj, sačuvala sam za tebe.”