Pesma nad pesmamaInformacije o knjizi
Šir haširim
5
1„Došao sam u vrt svoj, sestro moja, nevesto moja. Ubrao sam smirnu svoju i mirisno bilje svoje. Jeo sam saće svoje i med svoj, pio sam vino svoje i mleko svoje.” „Jedite, prijatelji! Pijte i opijte se ljubavlju!”
2„Ja spavam, ali srce moje bdi. Čujem dragog svog kako kuca!” „Otvori mi, sestro moja, voljena moja, golubice moja, ti što nemaš mane! Jer glava je moja rosom orošena i uvojci su moji puni kapi noćnih.”
3„Skinula sam haljinu svoju, kako da je opet obučem? Noge sam oprala, kako da ih isprljam?
4Dragi je moj provukao ruku svoju kroz otvor na vratima, i sva je utroba moja ustreptala u meni.
5Ustala sam da otvorim dragom svom, a s ruku mi je kapala smirna, s prstiju mi se slivala smirna na otvore od reze.
6Otvorila sam dragom svom, ali je dragi moj već otišao, nestao je. Duh je moj izašao iz mene kad je progovorio. Tražila sam ga, ali ga nisam našla. Zvala sam ga, ali se nije odazvao.
7Sreli su me stražari koji grad obilaze. Tukli su me, ranili su me. Stražari sa zidina uzeli su mi ogrtač moj.
8Zaklinjem vas, kćeri jerusalimske, ako nađete dragog mog, recite mu da bolujem od ljubavi.”
9„Po čemu je dragi tvoj bolji od drugih, o najlepša među ženama? Po čemu je dragi tvoj bolji od drugih, pa nas tako zaklinješ?”
10„Dragi moj sav blista i rumen je, ističe se među deset hiljada.
11Glava mu je zlato, suvo zlato. Uvojci su njegovi grozdovi urme. Kosa mu je crna kao gavran.
12Oči su mu kao golubovi kraj potoka, što se u jezercu mleka kupaju, sedeći u njemu.
13Obrazi su mu kao leje začina, kao kule mirisnog bilja. Usne su mu ljiljani s kojih kaplje smirna.
14Prsti su mu od zlata, hrizolitom okićeni. Stomak mu je ploča od slonovače, safirima prekrivena.
15Noge su mu stubovi od mermera, na postoljima od suvog zlata stoje. Stas mu je kao Livan, bez premca kao kedrovi.
16Nepce mu je prava slast i sav je privlačan. Takav je dragi moj, takav je voljeni moj, kćeri jerusalimske.”