Pesma nad pesmamaInformacije o knjizi
Šir haširim
2
1„Ja sam ruža Saronska, ljiljan iz doline.
2Što je ljiljan među korovom trnovitim, to je voljena moja među devojkama.”
3„Što je drvo jabuke među stablima šumskim, to je dragi moj među mladićima. Za senom njegovom ja sam žudela, i tamo sam sela, i plod je njegov sladak nepcu mom.
4Uveo me je u kuću gde se mlado vino pije i razvio nada mnom barjak ljubavi.
5Okrepite me suvim grožđem, osvežite me jabukama, jer bolujem od ljubavi.
6Levica je njegova pod glavom mojom, a desnica me njegova grli.
7Zaklinjem vas, kćeri jerusalimske, gazelama i košutama poljskim, ne budite ljubav u meni, ne budite je kad se sama nije probudila.
8Čuje se glas dragog mog! Evo ga! Dolazi, penje se po gorama, poskakuje po bregovima.
9Dragi je moj kao gazela i kao jelenče. Evo ga! Stoji iza zida našeg, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
10Odazvao se dragi moj i rekao mi: ‘Ustani, voljena moja, lepotice moja, i dođi.
11Jer evo, kišno je doba prošlo, kiša je stala, otišla je.
12Sve je procvetalo, došlo je vreme da se loza orezuje, i glas grlice čuje se u zemlji našoj.
13Smokva je prve plodove svoje zrelom bojom obojila, loze cvetaju, šire miris svoj. Ustani, dođi, voljena moja, lepotice moja, dođi k meni.
14Golubice moja što se kriješ u pukotinama stena kamenih, kraj strme staze gorske, daj da te vidim, daj da ti čujem glas, jer je glas tvoj prijatan i lik je tvoj prekrasan’.”
15„Pohvatajte nam lisice, male lisice što uništavaju vinograde, jer su nam vinogradi u cvatu.”
16„Dragi moj meni pripada, a ja njemu. On stado pase među ljiljanima.
17Pre nego što povetarac dnevni dune i sene nestanu, okreni se k meni, dragi moj! Budi kao gazela i kao jelenče na gorama što nas razdvajaju.”