OtkrivenjeInformacije o knjizi
Poverljivi saveti, Tajne
14
1I videh Jagnje kako stoji na gori Sion, a sa njim sto četrdeset i četiri hiljade, i na njima beše napisano ime Oca njegovog.
2Tada sam čuo glas s nebesa kao šum velikih voda i kao šum velikih grmljavina, i glas koji sam čuo bio je kao zvuk lire.
3I pevahu kao novu pesmu pred prestolom i pred četiri živa bića i starešinama, i niko nije mogao naučiti ovu pesmu osim ovih sto četrdeset i četiri hiljade koji su kupljeni sa zemlje.
4A ovo su oni koji nisu zgrešili sa ženama, i oni su kao device i idu za Jagnjetom, i kupljeni su kao prvine od Gospoda i Jagnjeta.
5I nema prevare u njihovom duhu, i oni su čisti pred prestolom Gospodnjim.
6Tada videh anđela kako leti posred nebesa, i imao je jednu dobru vest da objavi onima koji žive na zemlji i svim narodima i nacijama.
7I reče velikim glasom: „Bojte se Gospoda i molite mu se, jer je došao sudnji dan, i molite se Onome koji je stvorio nebo i zemlju, more i izvore!”
8A posle ovog glasa došao je drugi anđeo i povikao: „Pade, pade Vavilon, veliki grad! - Jer je uništio sve narode vinom
svog bluda.”
9A posle toga dođe treći anđeo i reče velikim glasom: „Ako se neko moli kipu i zveri, i uzme znak na svoju ruku ili na čelo
10taj će piti od vina gneva Gospodnjeg, koje je u čaši gneva, i biće kažnjen ognjem i sumporom pred njegovim svetim anđelima i Jagnjetom.
11I dizaće se dim njihovog večnog uništenja, i neće imati odmora ni danju ni noću oni koji su uzeli znak zveri i molili se kipu.”
12Ovo je nada svetih, i ovde su oni koji izvršavaju zapovesti Gospodnje i veruju u Isusa.
13I čuh glas sa nebesa koji mi govori: „Napiši: ,Sveti su oni koji od sada umiru zbog posvećenja Gospodu!’ I istina je ono što Duh kaže: ,Neka se oni odmore od svojih dela, jer njihova dela idu za njima’.”
14Tada videh beo oblak, i na njemu je sedeo jedan sa izgledom čoveka, a na glavi mu je bila zlatna kruna, a u ruci mu je bio srp.
15I došao je drugi anđeo iz doma molitve, i povikao iz sveg glasa onom koji je sedeo na oblaku: „Zabaci kosu i žanji, jer je došlo vreme žetve!”
16Tada je onaj, koji je sedeo na oblaku, zamahnuo svojom kosom i požnjeo.
17I drugi anđeo dođe na nebesa, a u ruci njegovoj beše srp.
18Tada drugi anđeo izađe iz oltara (i on je imao vlast nad vatrom), i povika iz sveg glasa onome koji je imao srp i reče: „Zamahni svojim srpom i poberi grožđe sa zemlje, jer su plodovi njegovi zreli.’’
1919 Tako je anđeo zamahnuo svojim srpom i pobrao grožđe sa zemlje, i bacio ga u veliku presu gneva Gospodnjeg.
20I presa je bila izvan grada, a krv iz prese je potekla sve do uzdi konja, na daljinu od hiljadu i šest stotina grobnih polja.