Knjiga NemijinaInformacije o knjizi
Nehemija
9
1Dvadeset četvrtog dana tog meseca sakupili su se Izraelovi sinovi posteći u kostreti i posuti prašinom.
2Izraelov rod se odvojio od svih tuđinaca. Pristupili su i priznavali svoje grehe i prestupe svojih očeva.
3Zatim su stajali na svom mestu i tri sata naglas čitali iz knjige zakona Gospoda, svog Boga, a onda su tri sata priznavali grehe i klanjali se Gospodu, svom Bogu.
4Tada su se Isus, Vanije, Kadmilo, Sevanija, Vunije, Serevija, Vanije i Hananije popeli na mesto podignuto za Levite i glasno zavapili Gospodu, svom Bogu.
5Leviti Isus, Kadmilo, Vanije, Asavnija, Serevija, Odija, Sevanija i Petaja rekli su ovako: „Ustanite, blagosiljajte Gospoda, svog Boga, oduvek i zauvek. Neka je blagoslovljeno tvoje slavno ime koje je uzvišeno iznad svakog blagoslova i svake hvale.
6Ti si jedini, Gospode. Ti si stvorio nebesa, nebo nad nebesima, i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti sve to održavaš u životu i vojska nebeska klanja ti se.
7Ti si Gospode istiniti Bog, koji si izabrao Avrama i izveo ga iz Ura Haldejskog i dao mu ime Avrâm.
8I video si da je njegovo srce verno pred tobom, i zato si s njim sklopio savez da ćeš mu dati zemlju Hananaca, Heteja, Amoreja, Ferezeja, Jevuseja i Gergeseja, da ćeš je dati njegovom potomstvu. I ispunio si svoje reči, jer si pravedan.
9Video si nevolju naših očeva u Egiptu i čuo si njihovu viku kod Crvenog mora.
10I učinio si znakove i čuda nad faraonom i nad svim njegovim slugama i nad celim narodom njegove zemlje, jer si znao da su drsko postupali s njima.
11Pred njima si razdvojio more, tako da su prešli posred mora po suvom, a one koji su ih gonili bacio si u dubine kao kamen u silne vode.
12Stubom od oblaka vodio si ih danju, a stubom od vatre noću, osvetljavajući im put kojim je trebalo da idu.
13Sišao si na goru Sinaj i s neba si govorio s njima, i dao si im pravedne naredbe i zakon istine, dobre propise i zapovesti.
14I obznanio si im svoj sveti Šabat i dao si im zapovesti, propise i zakon preko svog sluge Mojsija.
15Kad su bili gladni, dao si im hleb s neba, a kad su bili žedni, dao si im vodu iz stene, i rekao si im da idu i da zauzmu zemlju za koju si se podignutom rukom zakleo da ćeš im je dati.
16Ali oni, naši praočevi, drsko su postupali i postali su nepokorni i nisu slušali tvoje zapovesti.
17Nisu hteli da slušaju, niti su se više sećali čudesnih dela koja si na njima učinio, nego su postali nepokorni i sebi su postavili vođu da se vrate u ropstvo u Egipat. Ali ti si Bog koji je spreman da oprosti, milostiv i milosrdan, spor na gnev i pun dobrote, i nisi ih ostavio.
18I kad su sebi načinili liveno tele i rekli: ‘Ovo je tvoj Bog koji te je izveo iz Egipta’, i kad su svojim delima pokazali veliki prezir,
19ti ih u svom velikom milosrđu nisi ostavio u pustinji. Stub od oblaka nije odstupao od njih danju vodeći ih putem, niti stub od vatre noću osvet lja va jući im put kojim je trebalo da idu.
20 Dao si im svoj dobri duh da budu razumni, svoju manu nisi uskratio njihovim ustima, i vodu si im dao kad su bili žedni.
21Četrdeset godina hranio si ih u pustinji. Ništa im nije nedostajalo. Odeća im se nije pohabala i noge im nisu oticale.
22Dao si im carstva i narode i razdelio si ih po krajevima, tako da su zauzeli zemlju Siona, esevonskog cara, i zemlju Oga, vasanskog cara.
23Sinove njihove umnožio si kao zvezde na nebu. Zatim si ih doveo u zemlju za koju si obećao njihovim praočevima da će ući u nju i zauzeti je.
24Sinovi njihovi ušli su i zauzeli zemlju, a ti si pokorio pred njima stanovnike te zemlje, Hanance, i dao si ih njima u ruke, kao i njihove careve i narode te zemlje, da rade s njima šta god hoće.
25Osvojili su utvrđene gradove i plodnu zemlju, i zauzeli su kuće pune svakog dobra, iskopane bunare, vinograde, maslinjake i mnoge voćke, i jeli su, nasitili se, ugojili se i uživali u tvojoj velikoj dobroti.
26Ali postali su neposlušni i pobunili se protiv tebe, okrenuli su leđa tvom zakonu i ubijali tvoje proroke, koji su ih opominjali da bi ih vratili k tebi, i delima susvojim pokazivali veliki prezir.
27Zato si ih davao u ruke njihovim protivnicima koji su im zadavali nevolje. A kada su bili u nevolji vapili su k tebi i ti si ih čuo s nebesa i u svom velikom milosrđu davao si im spasitelje, koji su ih izbavljali iz ruku njihovih protivnika.
28Ali čim bi nastupio mir, opet su činili što je zlo pred tobom i ti si ih prepuštao u ruke njihovim neprijateljima koji su ih gazili. Tada bi se obraćali i prizivali te u pomoć, a ti si ih čuo s nebesa i u svom velikom milosrđu mnogo puta si ih izbavljao.
29Premda si ih opominjao da bi ih vra tio svom zakonu, oni su drsko postupali i nisu slušali tvoje zapovesti i ogrešili su se o tvoje zakone koji život znače onome ko ih se drži. Tvrdoglavo su okretali leđa, bili su nepokorni i nisu slušali.
30A ti si mnogo godina bio strpljiv s njima, opominjao si ih svojim duhom preko svojih proroka, ali oni nisu slušali. Na kraju si ih predao u ruke drugim narodima.
31Ali u svom velikom milosrđu nisi ih istrebio niti si ih ostavio, jer si ti Bog milostiv i milosrdan.
32A sada, Bože naš, Bože veliki i moćni, ti koji ulivaš strah, koji se držiš saveza i pokazuješ milost, neka ne bude neznatna pred tvojim licem sva ova nevolja koja je snašla nas, naše careve, naše knezove, naše sveštenike, naše proroke, naše praočeve i ceo tvoj narod od vremena asirskih careva pa do danas.
33Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer ti si postupao verno, a mi smo činili zlo.
34Naši carevi, naši knezovi, naši sveštenici i naši praočevi nisu izvršavali tvoj zakon, nisu obraćali pažnju na tvoje zapovesti ni na tvoje opomene kojima si ih opominjao.
35U svom carstvu i usred dobara koja si im dao u izobilju, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dodelio, oni ti nisu služili i nisu se odvratili od zlih dela svojih.
36Evo, mi smo danas robovi! U zemlji koju si dao našim praočevima da jedu njene plodove i njena dobra, evo, mi smo robovi u njoj,
37a njen obilan rod ide carevima koje si postavio nad nama zbog naših greha, i oni gospodare nad našim telima i nad našom stokom po svojoj volji, a mi smo u velikoj nevolji.
38I zbog svega toga pismeno se obavezujemo na vernost i overavamo to pečatom naših knezova, Levita i sveštenika.”