Jevanđelje po MarkuInformacije o knjizi
Jevanđelje kao Marko
12
1A Isus poče da im pripoveda u pričama i reče: „Neki čovek je zasadio vinograd i ogradio ga trnjem, i okopao ga i sazidao u njemu kulu, i dao ga radnicima - onda je otišao na dugi put.
2A kada se vratio u vreme berbe, poslao je svoje sluge kod radnika da uzmu plodove od vinograda.
3Ali oni su ih uhvatili i pretukli, i oterali ih praznih ruku.
4Vlasnik vinograda je opet poslao druge sluge, a ovi su ih tukli po glavi i oterali ih.
5Opet je poslao drugog čoveka, a njega su ubili.
6Zatim je poslao svog veoma dragog sina i rekao: „Možda će pokazati poštovanje prema mom sinu.”
7Ali radnici su zajedno rekli: „Ovo je naslednik - hajde da ga ubijemo, pa da nasledstvo može biti naše.”
8Zato su ga uhvatili i ubili i bacili van vinograda.
9Dakle, šta će učiniti vlasnik vinograda kada dođe? Pobiće radnike, a vinograd će dati drugima.
10Zar nikada niste čitali onaj stih: ,Kamen koji su graditelji odbacili, bio je postavljen kao ugaoni kamen,
11i to je učinio naš Bog. Tako je divan u očima našim’.”
12Tada su hteli da ga uhvate, ali su se plašili naroda, jer su prepoznali da je on rekao ovu priču zbog njih - pa su otišli i ostavili ga.
13Zatim su mu poslali neke od fariseja i od Irodovih ljudi da ga osude zbog nekih reči.
14A kad su došli, rekli su mu: „Učitelju, mi znamo i priznajemo da si istinit i da nisi pristasan, jer ne sudiš po izgledu čoveka, nego poučavaš put Božji u istini. Reci nam, dakle, da li smo dužni da damo porez rimskom caru ili ne?”
15A Isus je prepoznao njihovo licemerje i rekao: „Zašto me iskušavate? Donesite mi rimski novčić da ga vidim.”
16I doneli su mu. Tada ih je Isus pitao: „Čija je ova slika i natpis na novčiću?” A oni rekoše: „Rimskog cara.”
17Tada im je Isus rekao: „Dajte caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje.” I bili su začuđeni zbog toga što im je rekao.
18Tada su mu došli sadukeji koji su rekli da neće biti vaskrsenja. I upitaše ga:
19„Učitelju, Mojsije nam je napisao, da ako brat nekog čoveka umre i ostavi ženu bez deteta, da njegov brat koji je živ treba da uzme njegovu ženu, da podigne potomstvo za svog brata.
20I sada, bilo je sedmoro braće: prvi je uzeo ženu, ali je umro bez dece.
21A posle ju je drugi uzeo - takođe ovaj čovek nije ostavio potomstvo. I treći učini ovako,
22i svima sedmoro ona beše žena.
23Kome će od svih ovih ona biti žena nakon vaskrsenja?”
24Tada im je Isus odgovorio: „Vi grešite jer ne razumete spise i moć Božju.
25Kad mrtvi ožive, oni neće imati žena i one neće imati muževa, već će biti kao nebeski anđeli pred Bogom.
26A o mrtvima - da će vaskrsnuti - zar nikada niste pročitali u Mojsijevoj knjizi, kada mu se Bog ukazao u žbunu, rekavši: ‘Ja sam Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev?’
27On nije Bog mrtvih, nego živih - tako da u tome mnogo grešite.”
28Tada mu je prišao neki pisar koji je čuo kako se raspravljaju, i prepoznao je da je dobro odgovorio - i upitao ga je: „Koja je zapovest najvažnija u Izraelu?”
29Isus mu je odgovorio: „Najvažnija zapovest je: ‘Čuj Izraele, tvoj Bog - Gospod, je jedan.
30Njega volite svim svojim srcem i svom svojom dušom, i svim svojim mislima, i svom svojom snagom.’* Ovo je glavna zapovest.
31A druga je ovakva: ‘Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.’* I nema druge zapovesti veće od ove.”
32Tada mu je taj mudrac rekao: „Učitelju, velika je istina, da nema nikog osim jednog Boga, i nema drugog osim njega -
33koga je čovek dužan da voli svim srcem i svom dušom, i svom snagom - takođe da voli svog bližnjeg kao samoga sebe - a to je veće od svih ljudskih žrtava.”
34A kad je Isus čuo kako je ovaj mudro zaključio, rekao mu je da nije daleko od carstva Božjeg. I od tada pa nadalje, niko nije imao hrabrosti da mu postavi bilo kakvo pitanje.
35A Isus je poučavao u Hramu: „Šta kažu mudri književnici, čiji je Mesija sin?
36David je govorio, prorokujući o njemu: ‘Reče Gospod mom Gospodu: ‘Sedi meni s desne strane dok ne položim neprijatelje tvoje pod noge tvoje’.
37Dakle, ako ga David naziva svojim Gospodom, kako je on njegov sin?" I sav narod ga je sa zadovoljstvom slušao.
38Tada ih je Isus upozorio govoreći: „Čuvajte se mudraca koji poznaju spise - koji uživaju u tome da nose lepe haljine i da ih trgovci pozdravljaju.
39I da sede na prvom mestu u sinagogama, da ih ljudi poštuju, i da su prvi za stolom.
40Oni uništavaju porodice i udovice svojim lažnim molitvama, i zato će snositi veću kaznu na sudnjem danu.”
41A Isus je sedeo ispred riznice, gde su stavljali priloge za Hram - i gledao je kako ljudi prinose svoje darove. I mnogi bogataši su stavljali veliki novac.
42Tada dođe jedna siromašna žena i ostavi dva novčića.
43Tada je Isus pozvao svoje učenike i rekao im: „Istinu vam kažem, da je ova siromašna žena dala više od drugih,
44jer ovi drugi žive u izobilju, a ona je odvojila od svojih usta.”