Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
4
1Isus se, pun Svetog Duha, vratio s Jordana, i Duh ga je vodio po pustinji
2četrdeset dana, a Đavo ga je iskušavao. Tih dana ništa nije jeo, pa kad su oni istekli, ogladneo je.
3Tada mu je Đavo rekao: „Ako si sin Božji, reci ovom kamenu da postane hleb.”
4Isus mu reče: „Pisano je: ‘Čovek ne sme da živi samo od hleba, već od svake reči Božje’.”
5Zatim ga je odveo na visinu i pokazao mu odjednom sva carstva sveta.
6I Đavo mu je rekao: „Daću ti vlast nad svima njima i njihovu slavu, jer je meni predata i dajem je kome hoću.
7Ako mi se, dakle, pokloniš, sva će vlast biti tvoja.”
8Isus mu na to reče: „Idi od mene Sotono. Pisano je: ‘Gospodu, svom Bogu se pokloni i jedino njemu služi.”
9Tada ga je odveo u Jerusalim, postavio ga na vrh hramskog zida i rekao mu: „Ako si sin Božji, baci se odavde dole!
10Jer je pisano: ‘Anđelima svojim zapovediće za tebe da te sačuvaju
11i nosiće te na rukama svojim, da negde ne zapneš o kamen nogom svojom’.”
12A Isus mu na to reče: „Kazano je: ‘Ne iskušavaj Gospoda, svog Boga’.”
13Kada je Đavo završio sa svim tim kušanjima, otišao je od njega do neke druge prilike.
14Isus se u snazi Duha vratio u Galileju i dobar glas o njemu proširio se po celoj okolini.
15Počeo je da poučava u njihovim sinagogama, i svi su ga poštovali.
16Došao je u Nazaret, gde je odrastao. Na Šabatni dan, po svom običaju, ušao je u sinagogu i ustao da čita.
17Dali su mu svitak proroka Isaije, a on je otvorio svitak i našao mesto gde je bilo napisano:
18„Gospodnji Duh je na meni, jer me je Bog pomazao da objavim dobru vest siromašnima, poslao me je da propovedam oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slepima, da pustim potlačene na slobodu,
19da propovedam Gospodnju godinu milosti.”
20Tada je smotao svitak, vratio ga poslužitelju i seo. Oči svih u sinagogi bile su uprte u njega.
21I rekao im je: „Danas su se ispunile ove reči iz Pisma koje ste upravo čuli.”
22I svi su mu odobravali i divili se rečima blagodati koje su izlazile iz njegovih usta. I govorili su: „Zar nije ovo Josifov sin?”
23Tada im je rekao: „Sigurno ćete na mene primeniti ovu izreku: ‘Lekaru, izleči sam sebe!’ I reći ćete: ‘Učini i ovde, u svom zavičaju, ono što smo čuli da se dogodilo u Kapernaumu’.”
24I još je rekao: „Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju.
25Istinu vam kažem: Bilo je mnogo udovica u Izraelu u Ilijino vreme, kad je nebo bilo zatvoreno tri godine i šest meseci, tako da je u celoj zemlji nastala velika glad,
26ali Ilija nije bio poslat nijednoj od tih žena nego samo udovici u Sarepti, u sidonskoj zemlji.
27Isto tako, u vreme proroka Jeliseja u Izraelu je bilo mnogo gubavaca, ali nijedan od njih nije bio očišćen osim Nemana, Sirijca.”
28A svi koji su to čuli u sinagogi, napunili su se gnevom,
29pa su ustali, isterali ga iz grada i odveli na liticu na brdu na kome je sagrađen njihov grad, s namerom da ga bace s litice.
30Ali on je prošao između njih i otišao svojim putem.
31Zatim je otišao u Kapernaum, grad u Galileji. I poučavao ih je na Šabat,
32a oni su bili zadivljeni njegovim učenjem, jer je govorio kao onaj koji ima autoritet od Boga.
33A u sinagogi je bio jedan čovek opsednut duhom nečistim, demonom. I povikao je na sav glas:
34„Jao! Šta mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao da nas uništiš? Znam tačno ko si: Sveti od Boga.”
35Isus ga je prekorio: „Umukni i izađi iz njega!” Tada je demon pred njima oborio čoveka i izašao iz njega, a da mu nije naudio.
36I svi su se začudili i govorili jedan drugom: „Kakve su to reči? On s vlašću i silom zapoveda nečistim duhovima, i oni izlaze?
37Glas o njemu širio se po svoj okolini.
38Zatim je ustao, izašao iz sinagoge i ušao u Simonovu kuću. Simonovu taštu je mučila velika groznica, pa su ga zamolili da joj pomogne.
39I on je stao iznad nje, zapretio groznici i ona ju je pustila. Žena je odmah ustala i počela da ih služi.
40Kad je sunce zalazilo, svi koji su imali bolesnike koji su bolovali od raznih bolesti dovodili su ih k njemu. On je polagao ruke na svakoga od njih i lečio ih.
41A i demoni su izlazili iz mnogih, vičući: „Ti si Sin Božji!” Ali on ih je prekoravao i nije im dopuštao da govore, jer su znali da je on Hristos.
42Kad je svanulo, izašao je i otišao na jedno pusto mesto, a narod ga je tražio. Došli su do njega i hteli su da ga zadrže da ne ode od njih.
43Ali on im je rekao: „I drugim gradovima moram objaviti dobru vest o Božjem carstvu, jer sam radi toga poslat.”
44Tako je nastavio da propoveda po judejskim sinagogama.