Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
1
1Mnogi su se trudili da sastave izveštaj o događajima u koje smo se uverili
2onako kako su nam ih preneli oni koji su od početka bili očevici tih događaja i objavitelji poruke
3pa sam i ja, časni Teofile, pomno ispitavši sve od početka, odlučio da ti napišem sve po redu,
4da se uveriš u pouzdanost pouke koju si slušao.
5U danima Iroda, judejskog cara, živeo je jedan sveštenik koji se zvao Zarija, iz Avijinog reda. Žena mu je bila od Aronovih kćeri, a zvala se Jelisaveta.
6Oboje su bili pravedni pred Bogom jer su živeli besprekorno po svim Gospodnjim zapovestima i zakonima.
7Ali nisu imali dece, jer je Jelisaveta bila nerotkinja, a oboje su bili u poodmaklim godinama.
8Dok je Zarija jednom obavljao svešteničku službu pred Bogom, jer je prema rasporedu služio njegov red,
9žrebom je, prema svešteničkom običaju, određeno da on uđe u Gospodnje svetilište i prinese kad.
10Za vreme prinošenja kada sve mnoštvo naroda molilo se napolju.
11Tada mu se pojavio Gospodnji anđeo. Stajao je s desne strane kadionog oltara.
12Zarija se uznemirio kad ga je ugledao i obuzeo ga je strah.
13Ali anđeo mu je rekao: „Ne boj se, Zarija, jer su tvoje usrdne molitve uslišene i tvoja žena Jelisaveta rodiće ti sina! Daj mu ime Jovan.
14Radovaćeš se i veselićeš se i mnogi će se obradovati njegovom rođenju,
15jer će biti velik u Gospodnjim očima. Ali ne sme da pije vina ni opojnog pića. Biće pun Svetog Duha već od majčine utrobe.
16Mnoge od Izraelovih sinova obratiće k Gospodu, njihovom Bogu.
17Ići će pred Bogom pun Duha i snage kao Ilija, da srca očeva obrati deci i neposlušne mudrosti pravednih, da Gospodu pripremi spreman narod.”
18Zarija reče anđelu: „Kako da budem siguran u to? Jer ja sam star i moja žena je u poodmaklim godinama.”
19Anđeo mu odgovori: „Ja sam Gavrilo, koji stoji pred Bogom. Poslat sam da govorim s tobom i da ti objavim ovu dobru vest.
20Evo, onemećeš i nećeš moći da govoriš do dana kada će se ovo dogoditi, jer nisi poverovao mojim rečima koje će se ispuniti u svoje vreme.”
21A narod je čekao Zariju i čudio se što se toliko zadržao u svetilištu.
22Kada je izašao nije mogao ništa da kaže, pa su shvatili da je u svetilištu imao viziju. Pokušao je da se znakovima sporazume s njima, ali je ostao nem.
23Kad su istekli dani njegove službe, otišao je kući.
24Posle tih dana njegova žena Jelisaveta je zatrudnela. Pet meseci nije izlazila iz kuće, govoreći:
25„Ovo mi je Gospod učinio, u ove dane kad mi se smilovao da bi skinuo s mene sramotu među ljudima.”
26Kad je bila u šestom mesecu trudnoće, Bog je poslao anđela Gavrila u galilejski grad Nazaret,
27devici isprošenoj za čoveka iz Davidovog doma koji se zvao Josif. Devica se zvala Marija.
28Kad je anđeo ušao k njoj, rekao joj je: „Zdravo, milošću darovana, Gospod je s tobom.”
29Ona se uplašila na te reči i počela da razmišlja šta bi taj pozdrav mogao da znači.
30Zato joj je anđeo rekao: „Ne boj se, Marija, jer si našla milost kod Boga.
31Evo, zatrudnećeš i rodićeš sina. Daj mu ime Isus.
32On će biti velik i zvaće se Sin Svevišnjega. Gospod Bog daće mu presto Davida, njegovog oca,
33i on će vladati kao car nad Jakovljevim domom zauvek i njegovom carstvu neće biti kraja.”
34Marija reče anđelu: „Kako će to biti, kad još ne znam za muža?”
35Anđeo joj reče: „Sveti Duh doći će na tebe i sila Svevišnjega zaseniće te. Zato će dete koje ćeš roditi biti sveto, Božji Sin.
36Evo, i tvoja rođaka Jelisaveta začela je sina u svojoj starosti, i već je u šestom mesecu ona koju zovu nerotkinjom.
37Jer Bogu ništa što kaže nije nemoguće.”
38Tada Marija reče: „Evo Gospodnje sluškinje! Neka mi bude po tvojoj reči.” Zatim je anđeo otišao od nje.
39Tih dana Marija je ustala i brzo otišla u jedan grad u brdovitom području Jude.
40Ušla je u Zarijinu kuću i pozdravila Jelisavetu.
41Kad je Jelisaveta čula Marijin pozdrav, poskočilo je dete u njenoj utrobi. I Jelisaveta se ispunila Svetim Duhom
42i na sav glas uzviknula: „Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen je plod tvoje utrobe!
43Otkud meni ta čast da majka mog Gospoda dođe k meni?
44Jer evo, kad mi je do ušiju dopro glas tvog pozdrava, dete u mojoj utrobi je poskočilo od velikog veselja.
45Srećna je ona koja je poverovala, jer će se ispuniti sve što joj je rekao Gospod.”
46A Marija reče: „Duša moja veliča Gospoda
47i duh moj kliče Bogu, Spasitelju mom,
48jer je pogledao na neznatnost svoje sluškinje. Od sada će me svi naraštaji nazivati blagoslovenom,
49jer je Silni za mene učinio velika dela i sveto je njegovo ime.
50Iz naraštaja u naraštaj milostiv je onima koji ga se boje.
51Moćna je dela učinio svojom mišicom, raspršio je one kojima su u srcu zamisli ohole.
52Zbacio je moćnike s njihovih prestola, a neznatne je uzvisio,
53gladne je nasitio dobrima, a bogate je otpustio prazne.
54Došao je u pomoć Izraelu, svom sluzi, sećajući se milosti
55koju je obećao našim praočevima: da će zauvek biti milostiv Avramu i njegovom potomstvu.”
56Tako je Marija ostala kod nje oko tri meseca, a zatim se vratila kući.
57Jelisaveti je došlo vreme da se porodi, i rodila je sina.
58Susedi i njeni rođaci čuli su da joj je Gospod iskazao veliku milost i radovali su se s njom.
59Osmog dana došli su da obrežu dete i hteli su da mu po ocu daju ime Zarija.
60Ali majka je rekla: „Ne, nego će se zvati Jovan.”
61Na to su joj rekli: „Nema nikoga od tvoje rodbine ko se tako zove.”
62Zatim su pomoću znakova upitali oca kako bi on hteo da se dete zove.
63On je zatražio pločicu i napisao: „Jovan mu je ime.” Tada su se svi začudili.
64Istog časa otvorila su mu se usta i jezik mu se odvezao i počeo je da govori, blagosiljajući Boga.
65I strah je obuzeo sve njihove susede. Po svim judejskim brdima počelo je da se priča o svemu tome
66i svi koji su to čuli razmišljali su o tome i pitali se: „Šta će biti od tog deteta?” Jer je bilo jasno da je Gospodnja ruka s njim.
67A Zarija, njegov otac, ispunio se Svetim Duhom i prorokovao:
68„Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, jer se smilovao svom narodu i izbavio ga.
69I podigao nam je rog spasenja u domu Davida, svog sluge,
70kao što je ustima svojih svetih proroka iz davnina govorio
71da ćemo biti spaseni od svojih neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze.
72Iskazao nam je milosrđe kao što je i obećao našim praočevima i setio se svog svetog saveza,
73zakletve kojom se zakleo Avramu, našem praocu,
74da će nam, kad budemo izbavljeni iz ruku neprijatelja, dati da mu služimo bez straha
75u vernosti i pravednosti pred njim sve dane života svoga.
76A ti, dete, bićeš nazvan prorokom Svevišnjega, jer ćeš ići pred Gospodom da mu pripremiš puteve,
77da njegov narod poučiš spasenju koje dolazi oproštenjem njihovih greha,
78zbog duboke samilosti našeg Boga. Zbog nje će nam doći svanuće s visine,
79da donese svetlost onima koji sede u tami i senci smrti, da dovede naše noge na put mira.”
80A dečak je rastao i jačao duhom. Boravio je u pustinji sve do dana kad se pokazao Izraelu.