Jevanđelje po JovanuInformacije o knjizi
8
1Isus je otišao na Maslinsku goru.
2Ali u zoru se opet pojavio u hramu. Sav narod je pohrlio k njemu, a on je seo i počeo da ih poučava.
3Tada su književnici i fariseji doveli jednu ženu uhvaćenu u preljubi. Postavili su je u sredinu
4i rekli mu: „Učitelju, ova žena je uhvaćena u samom činu preljube.
5U Zakonu nam je Mojsije propisao da takve kamenujemo. Šta ti na to kažeš?”
6A to su govorili da bi ga iskušali, kako bi imali za šta da ga optuže. Isus se sagnuo i počeo prstom da piše po zemlji.
7Pošto su ga i dalje ispitivali, on se uspravio i rekao im: „Ko je od vas bez greha, neka prvi baci kamen na nju.”
8Zatim se ponovo sagnuo i nastavio da piše po zemlji.
9Kad su to čuli, počeli su da odlaze jedan za drugim, počevši od starešina. Isus je ostao sam sa ženom koja je bila u sredini.
10Uspravivši se, Isus ju je upitao: „Ženo, gde su oni koji su te tužili? Zar te niko nije osudio?”
11Ona je odgovorila: „Niko, gospodine.” A Isus joj je rekao: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj činiti greh.”
12Isus im se ponovo obratio: „Ja sam svetlost sveta. Ko za mnom ide, neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života.”
13A fariseji su mu rekli: „Ti svedočiš sam o sebi, tvoje svedočanstvo nije istinito.”
14Isus im je rekao: „Ako i svedočim sam o sebi, moje svedočanstvo je istinito, jer znam odakle sam došao i kuda idem. A vi ne znate odakle sam došao i kuda idem.
15Vi sudite po spoljašnjosti, a ja nikome ne sudim.
16A ako i sudim, moj sud je istinit, jer nisam sam, nego je sa mnom Otac koji me je poslao.
17U vašem Zakonu piše da je svedočanstvo dvojice ljudi istinito.
18Ja sam onaj koji svedoči o sebi, a i Otac koji me je poslao svedoči o meni.”
19Tada su ga upitali: „Gde je tvoj Otac?” Isus je odgovorio: „Vi ne poznajete ni mene ni mog Oca. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i mog Oca.”
20Te reči je rekao u riznici dok je poučavao u hramu. Ali niko ga nije uhvatio, jer njegov čas još nije bio došao.
21Opet im je rekao: „Ja odlazim, i vi ćete me tražiti, ali ćete umreti u svom grehu. Tamo kuda ja idem, vi ne možete doći.”
22Na to su Judejci rekli: „Da se neće ubiti, jer govori: ‘Tamo kuda ja idem, vi ne možete doći’?”
23A on im je rekao: „Vi ste odozdo, a ja sam odozgo. Vi ste od ovog sveta, a ja nisam od ovog sveta.
24Zato sam vam rekao da ćete umreti u svojim gresima. Jer ako ne verujete da sam ja ono što kažem da jesam, umrećete u svojim gresima.”
25Tada su ga upitali: „Ko si ti?” A Isus im je odgovorio: „Zašto vam uopšte i govorim?
26Imam mnogo toga da kažem o vama i da sudim. A onaj koji me je poslao govori istinu, i ono što sam čuo od njega, to govorim u svetu.”
27Ali oni nisu shvatili da im je govorio o Ocu.
28Zato je Isus rekao: „Kad jednom podignete Sina čovečijeg, tada ćete znati da sam ja ono što kažem da jesam i da ništa ne činim sam od sebe, nego govorim onako kako me je Otac naučio.
29Onaj koji me je poslao sa mnom je. Nije me ostavio samog, jer ja uvek činim ono što je njemu ugodno.”
30Dok je on to govorio, mnogi su poverovali u njega.
31Isus je Judejcima, koji su mu verovali, rekao: „Ako ostanete u mojoj reči, zaista ste moji učenici,
32i upoznaćete istinu i istina će vas osloboditi.”
33A oni su mu rekli: „Mi smo Avramovo potomstvo i nikada nismo nikome robovali. Kako ti kažeš: ‘Postaćete slobodni’?”
34Isus im je odgovorio: „Zaista, zaista, kažem vam, svako ko čini greh, rob je greha.
35A rob ne ostaje u kući zauvek, ali sin ostaje zauvek.
36Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.
37Znam da ste Avramovo potomstvo, ali vi želite da me ubijete, jer moja reč ne nalazi odjeka među vama.
38Ja govorim ono što sam video kod svog Oca, a vi činite ono što ste čuli od svog oca.”
39Oni su mu rekli: „Naš je otac Avram.” Tada im je Isus rekao: „Ako ste Avramova deca, činite onda Avramova dela.
40A sada želite da ubijete mene, čoveka koji vam je rekao istinu koju sam čuo od Boga. Avram nije tako postupao.
41Vi činite dela svog oca.” A oni su mu rekli: „Mi se nismo rodili iz bluda, mi imamo jednog Oca. Boga.”
42Tada im je Isus rekao: „Kad bi Bog bio vaš Otac, voleli biste mene, jer sam ja od Boga došao i sad sam ovde. Nisam došao sam od sebe, nego me je on poslao.
43Zašto ne razumete ono što govorim? Zato što niste u stanju da slušate moju reč.
44Vaš je otac Đavo i želite da postupate po željama svog oca. On je bio ubica ljudi od početka i nije ostao postojan u istini, jer u njemu nema istine. Kad govori laž, svoje govori, jer je lažov i otac laži.
45A ja istinu govorim, i zato mi ne verujete.
46Ko će mi od vas dokazati greh? A ako govorim istinu, zašto mi ne verujete?
47Ko je od Boga, sluša šta Bog govori. Zato vi ne slušate, jer niste od Boga.”
48A Judejci su mu odgovorili: „Zar nismo u pravu kad kažemo da si Samarićanin i da je demon u tebi?”
49Isus je odgovorio: „Nije demon u meni, nego iskazujem čast svom Ocu, a vi me obeščašćujete.
50Ali ja ne tražim slavu za sebe. Ima ko traži i sudi.
51Zaista, zaista, kažem vam, ako se neko drži moje reči, nikada neće videti smrt.”
52A Judejci su mu rekli: „Sada znamo da je demon u tebi. Avram je umro, a i proroci, a ti kažeš: ‘Ako se neko drži moje reči, nikada neće okusiti smrt.’
53Zar si ti veći od našeg oca Avrama, koji je umro? A i proroci su umrli. Za koga se ti izdaješ?”
54Isus im je odgovorio: „Ako ja slavim samog sebe, moja slava nije ništa. Mene proslavlja moj Otac, za koga vi kažete da je vaš Bog,
55ali ga ne poznajete. A ja ga poznajem. Kad bih rekao da ga ne poznajem, bio bih lažov kao i vi. Ali ja ga poznajem i držim se njegove reči.
56Vaš otac Avram veoma se radovao u nadi da će videti moj dan. Video ga je i obradovao se.”
57Na to su mu Judejci rekli: „Nemaš još ni pedeset godina, a video si Avrama?”
58Isus im je rekao: „Zaista, zaista, kažem vam, pre nego što se Avram rodio, ja sam postojao.”
59Tada su uzeli kamenje da ga bace na njega, ali Isus se sakrio i izašao iz hrama.