Jevanđelje po JovanuInformacije o knjizi
20
1Prvog dana u sedmici Marija Magdalena je došla do groba rano ujutru, dok je još bio mrak, i videla je da je kamen već pomeren sa groba.
2Zato je otrčala i došla kod Simona Petra i drugog učenika, koga je Isus naročito voleo, i rekla im: „Uzeli su Gospoda iz groba i ne znamo gde su ga položili.”
3Tada su Petar i taj drugi učenik izašli i krenuli prema grobu.
4Njih dvojica su zajedno potrčala, ali drugi učenik je trčao brže od Petra, pa je prvi stigao do groba.
5Kad je zavirio unutra, video je zavoje kako leže, ali nije ušao unutra.
6Tada je došao i Simon Petar, koji je išao za njim, i ušao je u grob. I video je zavoje kako leže
7i platno koje je bilo na Isusovoj glavi, ali nije bilo sa zavojima, nego je zasebno bilo smotano na jednom mestu.
8Tada je ušao i drugi učenik, onaj koji je prvi stigao do groba, i video je i poverovao.
9Jer još nisu razumeli stih iz Pisma koji kaže da on mora da ustane iz mrtvih.
10Zatim su se učenici vratili kući.
11Marija je stajala napolju kod groba i plakala. Dok je tako plakala, zavirila je u grob
12i videla dva anđela u belom kako sede tamo gde je ležalo Isusovo telo, jedan kod glave, a drugi kod nogu.
13Oni su je upitali: „Ženo, zašto plačeš?” Odgovorila im je: „Uzeli su mog Gospoda, i ne znam gde su ga stavili.”
14Kad je to rekla, okrenula se i ugledala Isusa kako stoji iza nje, ali ga nije prepoznala.
15Isus joj reče: „Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to baštovan, reče mu: „Gospodine, ako si ga ti odneo, reci mi gde si ga stavio, i ja ću ga uzeti.”
16Tada joj Isus reče: „Marija!” A ona se okrenu i reče mu na hebrejskom: „Raboni!” (što znači „učitelju”).
17Isus joj reče: „Nemoj me više držati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi mojoj braći i reci im: ‘Uzlazim k svom Ocu i vašem Ocu, svom Bogu i vašem Bogu’.”
18I tako je Marija Magdalena došla i javila učenicima: „Videla sam Gospoda!” I ispričala je sve što joj je rekao.
19Uveče tog istog dana, prvog u sedmici, premda su zbog straha od Judejaca vrata bila zaključana tamo gde su bili učenici, Isus je došao, stao na sredinu i rekao im: „Mir vama!”
20Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i svoj bok. I učenici su se obradovali što vide Gospoda.
21Zato im je Isus ponovo rekao: „Mir vama! Kao što je Otac mene poslao, tako i ja šaljem vas.”
22Kad je to rekao, dunuo je na njih i rekao im: „Primite Sveti Duh.
23Ako nekome oprostite grehe, oprošteno mu je, a ako ih nekome ne oprostite, nije mu oprošteno.”
24Ali Toma, jedan od dvanaestorice, zvani Blizanac, nije bio s njima kad je Isus došao.
25Zato su mu drugi učenici govorili: „Videli smo Gospoda!” A on im je rekao: „Dok ne vidim rane od klinova na njegovim rukama, dok ne stavim prst u te rane i ne stavim ruku u ranu na njegovom boku, neću verovati.”
26Posle osam dana njegovi učenici su opet bili u kući, a i Toma je bio s njima. Isus je došao, iako su vrata bila zaključana, pa je stao na sredinu i rekao: „Mir vama!”
27Zatim je rekao Tomi: „Stavi prst ovde i pogledaj moje ruke, i pruži ruku i stavi je na moj bok. I nemoj sumnjati, nego veruj.”
28Toma mu na to reče: „Moj Gospod i moj Bog!”
29Isus mu reče: „Jesi li poverovao zato što si me video? Srećni su oni koji ne vide, a ipak veruju.”
30Isus je pred učenicima učinio i mnoga druga čuda, koja nisu zapisana u ovom svitku.
31A ova su zapisana da biste verovali da je Isus zaista Hristos, Sin Božji, i da verujući imate život u njegovom imenu.