Knjiga o JestriInformacije o knjizi
Eester
9
1Dvanaestog meseca, to jest meseca adara, trinaestog dana tog meseca, kada je došlo vreme da se izvrši careva reč i njegov zakon, istog onog dana kada su se neprijatelji Judejaca nadali da će ih nadvladati, dogodilo se upravo suprotno - Judejci su nadvladali one koji su ih mrzeli.
2Judejci su se okupili u svojim gradovima po svim pokrajinama cara Asvira da dignu ruke na one koji su hteli da im nanesu zlo. Niko nije mogao da im se odupre, jer su ih se svi narodi plašili.
3Svi knezovi pokrajina, namesnici i oni koji su vršili careve poslove pomagali su Judejcima, jer ih je obuzeo strah od Mardoheja.
4Mardohej je postao velik na carevom dvoru i njegova se slava širila po svim pokrajinama, jer je postajao sve moćniji.
5Judejci su udarili mačem na sve svoje neprijatelje, pobili ih i uništili, i onima što su ih mrzeli uradili su šta su hteli.
6U tvrđavi Susan Judejci su pobili i istrebili pet stotina ljudi.
7Među njima Farsandatu, Dalfina, Aspatu,
8Poratu, Adaliju, Aridatu,
9Farmastu, Arisaja, Aridaja i Vajezatu,
10deset sinova Amana, sina Amedate, koji je pokazao neprijateljstvo prema Judejcima. Njih su pobili, ali na plen nisu stavili ruke.
11Car je još istog dana saznao koliko je ljudi ubijeno u tvrđavi Susan.
12Tada je car rekao carici Jestiri: „Judejci su u tvrđavi Susan pobili i uništili pet stotina ljudi i deset Amanovih sinova. A šta su tek učinili u ostalim carevim pokrajinama? Koja je sad tvoja molba? Biće ti ispunjena. I šta još želiš? Dobićeš.”
13Jestira je onda rekla: „Ako je caru po volji, neka se Judejcima u Susanu i sutra dozvoli da postupe po današnjem zakonu, i neka deset Amanovih sinova bude obešeno na vešala.”
14Car je naredio da se tako učini. Tada je u Susanu izdat zakon, i deset Amanovih sinova je obešeno.
15Tako su se i četrnaestog dana meseca adara Judejci koji su bili u Susanu okupili i pobili još tri stotine ljudi, ali na plen nisu stavili ruke.
16Ostali Judejci, koji su živeli u carevim pokrajinama, takođe su se okupili i ustali da brane svoje duše i da se osvete svojim neprijateljima. Pobili su sedamdeset i pet hiljada onih koji su ih mrzeli, ali na plen nisu stavili ruke.
17To je bilo trinaestog dana meseca adara. Četrnaestog dana tog meseca oni su počinuli i tog dana su se gostili i veselili.
18Judejci koji su bili u Susanu okupili su se trinaestog i četrnaestog dana tog meseca, a petnaestog dana su počinuli i tog dana su se gostili i veselili.
19Zbog toga su Judejci koji su živeli po raznim mestima u drugim pokrajinama četrnaesti dan meseca adara učinili danom veselja, gozbe i slavlja, pa su slali hranu jedni drugima.
20Mardohej je zapisao te događaje i poslao pisma svim Judejcima po svim pokrajinama cara Asvira, i onima koji su bili blizu i onima koji su bili daleko,
21kako bi im zapovedio da svake godine četrnaesti i petnaesti dan meseca adara slave
22kao dane kada su Judejci počinuli od svojih neprijatelja i kao mesec u kom se njihova žalost pretvorila u radost i njihova tuga u dan slavlja. Trebalo je da to budu dani gozbe i veselja u kojima bi slali hranu jedni drugima i delili poklone siromašnima.
23Judejci su prihvatili i počeli da drže ono što im je napisao Mardohej.
24Aman, sin Amedate Agageja, neprijatelj svih Judejaca, bio je skovao zaveru protiv Judejaca da ih istrebi, i naredio je da se baci žreb, da bi ih smeo i istrebio.
25Ali kada je Jestira izašla pred cara, on je izdao pisanu zapovest: „Neka se ova zla zavera koju je skovao protiv Judejaca vrati na njegovu glavu.” Tako su njega i njegove sinove obesili na vešala.
26Zato se ti dani zovu Purim, od hebrejskog naziva Pur za žreb. Na osnovu svega onoga što je stajalo u tom pismu i što su u vezi s tim videli i doživeli,
27Judejci su se obavezali i prihvatili kao nepromenjivu obavezu da će oni, njihovi potomci i svi oni koji im se pridruže slaviti ta dva dana svake godine u za to određeno vreme, u skladu sa svim onim što je za njih bilo napisano.
28Te dane ne smeju da zaborave i treba da ih slave kroz sve naraštaje, u svakoj porodici, u svakoj pokrajini i u svakom gradu. Ti dani Purima ne smeju da nestanu među Judejcima i spomen na njih ne sme da se izgubi među njihovim potomcima.
29Carica Jestira, kći Avihaila, i Judejac Mardohej potkrepili su ovo drugo pismo o Purimu vrlo upečatljivim rečima.
30On je poslao pisma s rečima mira i istine svim Judejcima u sto dvadeset i sedam pokrajina Asvirovog carstva,
31da bi potvrdio da u određeno vreme treba da drže te dane Purima, propise o postovima i molitvama za pomoć, kao što su ih obavezali Judejac Mardohej i carica Jestira, a i na šta su i sami obavezali svoje duše i svoje potomke.
32Jestirinom rečju su ovi propisi o Purimu bili potvrđeni i zapisani u knjigu.